Urbani mit: Ruski manevar

Posebna podskupina balkanskih urbanih mitova čine mitovi iz rata koji su, povijesno gledano, sigurno nadahnuti pričama iz NOB-a, poput recimo priče o hrabroj partizanki koja je bacila ćebe iliti deku na gorući tenk (?). Ratnih mitova ima toliko da bi se mogla napraviti jedna čitava kolekcija priča za jednu podeblju knjigu. Ovdje ću predstaviti jedan mit koji se navodno dogodio u Slavonskom Brodu za vrijeme prošlog rata.

Naime, 1992. godine u bosanskoj Posavini odvijale su se borbe između hrvatsko-muslimanskih i srpskih snaga. Upravo je most u Slavonskom Brodu predstavljao ključnu točku komunikacije između bosanske Posavine i Republike Hrvatske (Brod – „vrata Bosne“) i zbog toga je logično bio cilj udara neprijateljske vojske. Zrakoplovi JRV (Jugoslavensko Ratno Vazduhoplovstvo) su 65 puta u 200 naleta borbeno djelovali u periodu od 2. do 8. svibnja 1992. na područje Slavonskog Broda, a od svih ispaljena oko 70% bilo je upućeno na most. [1.] Zanimljivost je da je tada zapovjednik JRV bio general Zvonimir Jurjević, brođanin koji je osobno naredio raketiranje ciljeva u rodnom gradu (postoji priča da je navodno i sam Jurjević upravljao zrakoplovom i raketirao Slavonski Brod kao „primjer“ ostalim pilotima, iako osobno mislim da je prilično nevjerovatno da zapovjednik ratnog zrakoplovstva pilotira zrakoplovom u ratnoj zoni, takve akcije su moguće samo u hollywoodskim blockbusterima). Druga zanimljivost je da su ljetos članovi brodskog Kluba podvodnih aktivnosti “Marsonia” za ronjenja u rijeci Savi u blizini izletišta na Poloju otkrili dio mlaznog motora MiG-a 21, zrakoplova bivše JNA koji je 1992. godine raketirao savski most i Slavonski Brod.

Pored svih napora da se most između Bosanskog i Slavonskog Broda sruši djelovanjem avijacije, to se nije dogodilo sve do 7. listopada 1992. kada je u 03.10 aktiviran eksploziv i srušen most. Taj posao izvršili su inženjerije 157. i 108. brigade HV, Štoković i Tomakić, uz znanje i pomoć Specijalne policije Slavonski Brod, a da se ni danas ne zna po čijoj zapovijedi. [2]

Urbani mit koji sam ja nazvao „Ruski manevar“ počinje ovako: MiG-21 JRV je doletio iz pravca Bosne (po svoj prilici iz zrakoplovne baze „Željava“) i negdje kod Bosanske Gradiške došao iznad rijeke Save gdje je nastavio let pri izrazito niskoj visini prema Slavonskom Brodu prateći korito rijeke Save. Letio je nisko da bi navodno bio neprimjetan na radaru. Ono što je kuriozitet ovog događaja je to da je zrakoplovom navodno upravljao ni više ni manje nego ruski dobrovoljac, i to prekaljeni pilot  sovjetskog ratnog zrakoplovsta. U niskom letu došao je do Slavonskog Broda, što je začudilo mnoge  očevice (koje je, naravno, nemoguće naći). Možete zamisliti kakva je bila reakcija građanstva koja je vidjela avion koji leti nekoliko metara iznad vode i praktički ulazi u grad, i to bez prethodno najavljene zračne uzbune. Pilot je tada ispalio rakete u most, bez očekivanog rezultata. Međutim kako je pilot bio nisko iznad vode, a već se opasno približio mostu, više nije bilo vremena za manevar izbjegavanja mosta, ludi Rus je hrabro i ludo proletio na čuđenje očevidaca proletio ispod mosta (!) i pošto ga je prošao, napravio je zaokret udesno i otišao nazad u pravcu juga, tj. Bosne.

Ovaj ratni mit ima brdo čimbenika (kao i svaki mit, na kraju krajeva) koji dovode u pitanje istinitost samog događaja. Prije svega, prvo, očevici. Kao u svakom mitu, postoje ljudi koji su to vidjeli „svojim očima“, međutim nitko nikad nije čuo priču od njih nego od posrednika. Drugo, ovakav manevar, moguć ili nemoguć, u to ne bih ulazio pošto to nije definitivno moje područje, da se dogodio sigurno bi ušao u rubriku „vjerovali ili ne“. Ne sumnjam da bi Discovery ili NG sigurno uvrstio ovu priču u neki svoj serijal o avijaciji. Također ovaj navodni događaj nije korišten u srpskoj propagandi, a sigurno bi imao pozitivno djelovanje na „moral borbenih jedinica“. Treće, ne postoji nikakav službeni izvještaj o ovakvom događaju, a da se dogodio, sigurno bi postojalo nekakav ratni izvještaj jer ipak se radi o ratnoj operaciji a ne o kozi na rampi ili Jaugaru bez vozača. Zadnje i možda najzanimljivi je detalj da je mlažnjakom upravljao ruski pilot. Zgodan detalj, jer daje priči čvrstinu: prvo što se mistificira pilot koji je možda svoje znanje ispekao u Afganistanu, a drugo što bi takav manevar mogao samo napravit Rus, a ne pilot JRV. Međutim tu je problematično to što, iako je ruskih dobrovoljaca bilo u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, i u Hrvatskoj i u Bosni, izrazito su male šanse da je ruski dobrovoljac bio u JNA (radi se o vremenu dok je još postojala JNA, prije službenog formiranja vojske bosanskih Srba [VRS]). Također nepoznato mi je da li je bilo pilota među dobrovoljcima.

Iako je ovaj mit „busted“, svakako ulazi u antologiju ratnih mitova kao biser u kruni ratnih priča i svakako ga je vrijedno pribilježiti za buduće generacije i možda buduće kolekcionare mitova.

____________

[1] Željko Mužević: Mars u brodskom sazviježđu, Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata, Županija Brodsko-posavska, Slavonski Brod, 1998

[2] Gen. Martin Špegelj, „Tko je Bosansku Posavinu branio, a tko prodavao srpskoj vojsci?“ Vjesnik, 18.travnja 2001. – preuzeto iz: Jerko Zovak, Rat u Bosanskoj Posavini 1992., Posavska Hrvatska, Slavonski Brod, 2009.

5 comments on “Urbani mit: Ruski manevar

  1. nedorecen says:

    A čuj … rat između ostalog donosi razne misteriozne priče. Evo zadnja je da su Kinezi napravili nevidljivi avion tako što su kupovali dijelove F-117ce od Srba. Isto tako postoji priča da je jedna prekaljena flota CCCP pilota uzlijetala tako što su točno znali kad se avion počne odvajati od piste i spuštali su kotače dok je avion još rulao po pisti. Ima raznih urbanih mitova.
    Ali recimo nije se baš niti puno pričalo i o nekim stvarima koje su se dogodile. Da su naši ’94e napravili vojnu pistu blizu Zadra, ili recimo http://members.multimania.co.uk/oklop/a4-7.jpg za koje jako malo ljudi zna. I još nešto, kad smo mi kupovali Mig-21 i Mil Mi-24 od Ukrajine, dolazili su prekaljeni ukrajinski i ruski piloti nas obučavati, ali mislim da nisu imali ni jedan vojni let. Tako vjerojatno stoji i za ovaj srpski let, pogovoto ako je išao za Željave, jer tamo nisu smjeli stranci letjeti.

  2. Darki says:

    Ljudi svašta izmišljaju. Jurjević nije bio zapovjednik “Vazduhoplovstva” 1992. već 1991. Smijenjen je početkom 1992. kada ga je zamijenio Božidar Stevanović. MIG sigurno nije poletio sa uzletišta Željava jer je Željava evakuirana a uzletište uništeno početkom svibnja 1992. Da je MIG letio tako nisko, sigurno bi ga oborila Hrvatska PZO, pa tako i onoga MIG koji je završio u Savi kod Poloja. Hrvatska PZO bila je vrlo učinkovita pa su srbijanski avioni letjeli prilično visoko. Kako su letjeli visoko tako nisu mogli biti dovoljno precizni da bi pogodili most pa su avionske bombe padale po centru grada i naselju Jelas koji su bili u neposrednoj blizini mosta preko Save.

  3. jimbo says:

    Eto vidiš, još faktora protiv samog mita.

  4. Ti tako o “celicnim krlima nase Armije”? (stvarno jace od mene).

    Inace, JRV je stvarno volio nisko letiti, ali helikopterima. Tijekom ljeta ’91. sirili su paniku po selima oko Zagreba na takav nacin. O MiGovima nist ne znam.

  5. nedorecen says:

    Nisi naveo kada se taj famozan let dogodio, pa uzmimo da se svakako dogodio prije 16. svibnja 1992. A vjerojatno i prije svibnja te nesretne godine. Neka se pilot spustio u korito Save od Stare Gradiške pa do Slavonskog Broda. Osim što Sava zakreće na tom području više nego što bi MiG-21 mogao pratiti putanju, doduše Sava zakreće na našu stranu pa je lako mogao preletiti preko BiH strane, taj MiG je morao proći ispod naftovoda i u nepreglednom desnom zavoju se pripremiti za pucanje, opaliti prema mostu, i u tom nedostatku vremena i prostora proći ispod mosta. Osim što raketa ne bi mostu napravila ništa, a prenisko je da bi bacio bombu, moguće je jedino da je samo mitraljirao na most kako bi se svi usrali. Ali ipak ostaje pitanje, kako se u desnom poluluku uspio provesti ispod mosta. Pa čak i da je Sava tog svibnja ili ranije 1992. godine bila suha ko Mohave pustinja.

Sharing Buttons by Linksku