Izborimo se za vladavinu prava

Sudbina države je u narodu. U građanima, da budem precizniji. Predizborna pričanja političara o pravDI?, pravu, moralu i poštenju su vrlo vjerodostojna, u smislu izreke našeg naroda: “Tko o čemu, kurva o poštenju.” Svima je, pogotovo sada, jasno da vladavinu prava ne može iznjedriti niti jedna politička opcija nego isključivo mi građani. Kako bi rekli polupismeni anarho-pankeri: “Da izbori išta mijenjaju, bili bi ilegalni”.

Ipak, sam nisam pobornik anarhističkih ideja, ali moram se složiti da izbori baš i nisu od prevelike koristi za nas građane, i da se mi građani ipak moramo pobrinuti sami za sebe. Naravno ne u smislu da formiramo oružane milicije i da provodimo svoju pravdu. Za početak bi bilo sasvim dovoljno da samo malo razvijemo građanske hrabrosti, a ne bi nam ni solidarnosti malo škodilo.  

Stoga sam odlučio da vam donesem priču o tome kako sam se ja izborio za svoj komadić pravde. Priča, nažalost, nije epska priča o mojoj borbi s korumpiranim sustavom i priča o velebnoj pobjedi nad ugnjetavačem malog čovjeka, nego je mala pobjeda protiv provincijske tvrtke koja o poslovanju i radnoj etici zna otprilike koliko i ja kvantnoj fizici. Užasno malo.

Vrijeme radnje je prije godinu i pol. U jednoj trgovini koja se bavi prodajom informatičke opreme i općenito uredske opreme kupio sam WiFi USB karticu, uređaj koji računalu omogućava spajanje na bežičnu mrežu. Cijena uređaja nije bila velika, možda oko 120ak kuna, ali me je trgovac uvjerio da je uređaj od pouzdanog proizvođača, a definitivno sam se odlučio na kupovinu uređaja nakon što sam vidio da mi tvrtka nudi 24 mjeseca jamstva na uređaj.

Uređaj je uredno radio otprilike jedan mjesec, nakon čega je došlo do kvara – naime, uređaj je radio međutim nije se mogao spojiti na niti jednu mrežu. Nakon što sam ga testirao na više računala i više mreža otklonio sam sumnju da se radi o kvaru na routeru ili računalu, pa sam stoga uzeo uređaj, račun i jamstveni list i uputio se u poslovnicu gdje sam ga kupio.

U poslovnici sam objasnio u čemu je problem, nakon čega mi je trgovac rekao da nema takav model da mi ponudi na zamjenu. Na to sam mu odgovorio da mi nije problem pričekati da servisiraju moj uređaj. I tu je došlo do problema. Prodavač je odbio primiti pokvareni uređaj od mene – po njemu serviseri tvrtke nisu u stanju servisirati uređaj (gotovo da je ispalo da nemaju vremena za to), stoga mi je rekao da pošaljem uređaj na servis u Zagreb kod ovlaštenog servisera kurirskom službom, naravno o svome trošku. Naravno da sam bio iziritiran takvim stavom i rekao sam da mi ne pada na pamet da to radim jer uređaj nisam kupio kod ovlaštenog servisera u Zagrebu, nego kod njih u Slavonskom Brodu. On je rekao da se to njega ne tiče i da napravim tako kako mi je rekao. Tada sam ga pitao da mi još samo jedno definitivno kaže hoće li primiti moj uređaj. Kada je rekao “ne”, rekao sam doviđenja i napustio trgovinu.

Izrevoltiran takvim poslovanjem, a ovo nije prvi put da se tako nešto događa, odlučio sam da nešto učinim po tom pitanju. Prodavačima su puna usta jamstvenih prava i rokova kada vam prodaju uređaj, međutim kada se kvar i dogodi to odjednom više nije njihova briga.

Tako sam otišao na stranicu Državnog inspektorata RH i tamo prijavio povredu propisa. Uredno sam ostavio sve podatke, opisao u čemu je povreda propisa i zadovoljan poslao prijavu. Iskren da budem, mislio sam da od toga neće biti ništa, ali ipak sam bio zadovoljan barem da sam formalno poslao prijavu. Tako sam se i uvelike iznenadio kada me je sutradan nazvao državni inspektor iz ureda u Brodu da mi kaže kako je zaprimio moju prijavu iz središnjice i da želi sa mnom dogovoriti sastanak kada meni odgovara. Satanak je dogovoren sutra ujutro u uredu Državnog inspektorata u Brodu i rečeno mi je da ponesem uređaj kao i svu pripadajuću dokumentaciju.

Inspektor mi je na objasnio da je po zakonu o zaštiti potrošača tvrtka koja mi je prodala proizvod dužan se za isti i pobrinuti u slučaju kvara u skladu s jamstvom propisanim jamstvenim listom. Također mi je rekao da zakon kaže da se u slučaju spora, u kakvom sam ja bio, prvo moram obratiti pismenim putem tvrtki (fax, pismo, e-mail, papir dostavljen u tvrtku…) i da ako u roku od 15 dana tvrtka ne odgovori na moj prigovor zovem Inspektorat koji onda uzlazi u igru. Stoga mi je predložio da pošaljem pismeni prigovor i da usputno spomenem da mi je tako savjetovano u inspektoratu i da će moj problem biti rješen gotovo odmah.

I bio je u pravu. Nakon što sam poslao e-mailom prigovor u kojem sam usputno spomenio riječ “Državni inspektorat” u roku od nekoliko sati dobio sam odgovor u kojem se uprava tvrtke duboka klanja i ispričava na neugodnosti. Po njihovom takve greške se događaju zato što se zakonske regulative konstanto mijenjaju. To kao prvo nije istina, kao drugo osnove poslovanja i radna etika ne ovise o eventualnim čestim izmjenama zakona. No kako bilo da bilo, rekli su mi da dođem u poslovnicu kada god mi odgovara i da će mi uređaj biti zamjenjen novim.

U trgovini me dočekao isti prodavač koji je kroz kiseli osmjeh bio iznimno ljubazan. Uzeo je pokvareni uređaj i dao mi novi, i to bolji i skuplji model zato što nemaju ovakav koji sam ja kupio. Nije tražio da platim razliku u cijeni, pošto je sigurno znao da je ne bih ni platio. Pa da je i razlika jednu lipu. Iz principa.

Na kraju sam ja dobio novi uređaj kojim sam zamjenio stari, a oni su izgubili jednog klijenta. Međutim ono što je bitno u cijeloj ovoj priči je to da se toplo nadam da slijedeća mušterija koja bude imala problem kao i ja neće biti upućena na ovlašteni servis nego će biti uslužena tu gdje je i uređaj kupljen.

Iznimno je važno da se razvije takva svijest kod svih nas da se svaka neregularnost prijavi i da se pokušava ispraviti svaka nepravda, kolikog god ona razmjera bila. Radilo se o USB sticku od 120kn ili o 5000€ u plavoj koverti u javnom zdravstvu.

One comment on “Izborimo se za vladavinu prava

  1. Neverin says:

    dobro kažeš, kada bi se svaki pojedinac pobrinuo da se ovakvo ponaša a i da mu država jamči provedbu zakona onda bi se jako brzo svi ušaltali u takav obrazac ponašanja jer možda im nije po prirodi ali nabolji način za promjeniti nekoga je udriti u najslabiju točku a to je vazda bio novac za takve ljude.

Sharing Buttons by Linksku