Osloboditeljska akcija Bljesak – dodatak

Nakon osloboditeljske akcije „Bljesak“ u svibnju 1995., u kojoj je HV oslobodio 600 km2 do tada okupiranog područja zapadne Slavonije, odlukom Skupštine  tzv.  RSK oformljena je “Komisija za utvrđivanje uzroka i načina pada zapadne Slavonije”. Komisiju su činili ministar unutrašnjih poslova tzv. RSK Slobodan Perić, novi komandant 18. korpusa SVK, pukovnik Slobodan Perić,  potpredsjednik Skupštine RSK Borislav Bogunović, pripadnik MUP-a RSK Krste Žarković i načelnik bezbednosti 18. korpusa SVK, potpukovnik Jurica Šajatović. Zadatak komisije bio je utvrditi na temelju dostupnih izvještaja odgovornost civilnih i vojnih vlasti za katastrofalan poraz na području zapadne Slavonije. Komisija je zaključila da je za pad zapadne Slavonije odgovoran sam vrh civilnih i vojnih vlasti tzv. RSK na čelu sa predsjednikom Milanom Martićem i generalom Milanom Čeleketićem. Navodna  izdaja tzv. RSK od strane Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, samo su pokušaji opravdavanja za poraz i prikrivanje nesposobnosti vlasti RSK. Nesposobnost da stvore i organiziraju državu vrh RSK je prikrio je optužbama o tuđoj izdaji. Izvještaj je prvoklasan dokument pisan objektivno od strane samoga neprijatelja koji u njemu priznaje poraz i stvaran odnos  snaga na bojnome polju u korist HV. Izvještaj je najvjerojatnije dospio u hrvatske ruke nakon srpskog poraza u akciji „Oluja“ kada su pobunjeni Srbi bježeći ostavili kompletnu arhivsku građu RSK. Izvještaj se danas nalazi u posjedu Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra  domovinskog rata u Zagrebu.

Ovdje donosimo prijepis dokumenta transkribiranog na latinicu, kao i scan originala. 

REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA

DRŽAVNA KOMISIJA ZA

UTVRĐIVANJE UZROKA I NAČINA

PADA ZAPADNE SLAVONIJE

Broj _____________

Knin, 11. 07. 1995

SKUPŠTINA RSK

IZVJEŠTAJ

o uzrocima i načinu pada Zapadne Slavonije

Odlukom Skupštine RSK br.: 01-02-02-23/1-95. od 18.05.1995. formirana je Državna komisija za utvrđivanje uzroka i načina pada Zapadne Slavonije.

U sastav Komisije imenovani su:

  1. Perić Slobodan – ministar unutrašnjih poslova
  2. puk. Perić Slobodan – k-dant 18. Korpusa
  3. Bogunović Borislav – potpredsjednik Skupštine RSK
  4. Žarković Krste – pripadnik MUP-a
  5. p. puk. Šajatović Jurica – načelnik organa bezbednosti 18. Korpusa

Ova Komisija imala je zadatak da utvrdi:

1. Kako je pala Zapadna Slavonija?

2. Zašto je pala Zapadna Slavonija?

3. Tko je odgovoran za pad Zapadne Slavonije?

Da bi utvrdila činjenice i odgovorila na napred navedena pitanja Komisija je zatražila izvještaj od sljedećih lica:

  1. Milan Martić – predsjednik RSK
  2. Borislav Mikelić – predsjednik Vlade RSK
  3. Milan Čeleketić – komadant GŠ SVK
  4. Rade Tanjga – ministar odbrane
  5. Dušan Lonačar – načelnik GŠ SVK
  6. Ilija Prijić – savjetnik predsjednika Republike
  7. Aco Drača – MUP-DB
  8. Nebojša Pavković – zamjenik ministra UP
  9. Mihajlo Knežević – GŠ – Služba bezbednosti
  10. Džambas Ostoja – GŠ SVK – veza
  11. Ratko Dopuđa – aerodrom Udbina
  12. Babić Lazo – pukovnik, k-dant 18. korpusa
  13. Romić Milan – NŠ 18. Korpusa
  14. Stijak Boro – p.puk., načelnik OB 18. korpusa
  15. Babac Stevo – p.puk., k-dant 54. pbr.
  16. Babić Milanko – p.puk., k-dant 98. pbr.
  17. Pavlović Borivoje – p.puk., k-dant TG-1
  18. Crljenica Branko – major, k-dant 18. MAP-a
  19. Jekić Milan – pukovnik PkPo 18. K.
  20. Zebić Branko – pukovnik, Pk za moral
  21. Miščević Zoran – p.puk, k-dant 18. BiH-a
  22. Liljak Stevo – kapetan, k-dant 2/98 pbr
  23. Kukavica Božo – k-dir čete Mlaka na TG-1
  24. Veselinović Drago – sekretar SUP-a Okučani
  25. Kresović Stevo – načelnik SUP-a Okučani
  26. Kosić Nedeljko –  načelnik odjeljenja DB Okučani
  27. Papić Jovo –  referent za odbrambene pripreme SUP-a Okučani
  28. Brujić Nikola – MO Okučani
  29. Čačak Dragan – načelnik vojnog odsjeka Okučani
  30. Kos Rada – načelnik štaba CZ Okučani
  31. Damjanović Đorđe – potpredsjednik skupštine RSK
  32. Dragičević Aran – predsjednik SO Okučani
  33. Vitez Dušan – predsjednik OB Zap. Slavonije
  34. Babić Petar – kapetan, k-dant 4/54. pbr
  35. Delibašić Petar
  36. Komadanti  11. i 39. Korpusa

Od traženih izvještaj nisu dostavili:

  1. Ilija Prijić
  2. Džambas Ostoja
  3. Romić Milan
  4. Stijak Boro
  5. Pavlović Borivoje
  6. Mišćević Zoran
  7. Ljiiljak Stevo
  8. Kukavica Božo
  9. Kresović Stevo
  10. Kosić Nedeljko
  11. Papić Jovo
  12. Brujić Nikola
  13. Damjanović Đorđe
  14. Vitez Dušan
  15. Delibašić Petar
  16. Komadanti 11. i 39. Korpusa
  17. Dragičević Aran

Ovaj izvještaj komisija je sastavila na temelju izvještaja i  utvrđenog činjeničnog stanja na terenu.

Komisija je utvrdila uzroke koji su doveli do pada Zapadne Slavonije na srpskoj strani čime ni na koji način nije  željela umanjiti zločin koji je  učinila Hrvatska agresijom na RSK, odnosno Zapadnu Slavoniju.

1. Kako je pala Zapadna Slavonija?

Odlukom predsjedništva Republike 24. 04. 1995. zatvoren je auto-put na 24 časa, od 6,00 24.04. do 6,00 25. 04. 1995. Odmah su porasle ratne tenzije, a šef hrvatskog pregovaračkog tima Šarinić je izjavio da će ukoliko put ne bude otvoren 25. 04 u 6,00 biti otvoren silom. Auto-put je 25. 04. 1995. u 6,00 otvoren i situacija se smirila.

U danima 25., 26. i 27. 04. 1995. Zapadnu slavoniju su posjetili predsjednik Martić i komadant Čeleketić. Održali su više sastanaka i javnih skupova na kojima su izjavili da će se situacija oko auto-puta uskoro veoma iskomplicirati, te da je  SVK spremna da brani i odbrani Zapadnu Slavoniju, čak i da vrati dio okupiranog teritorija, čime je stvoren lažni osjećaj sigurnosti kod naroda posebno u sjevernom dijelu Zapadne Slavonije što se poslije pokazalo kao obmana.

Dana 28. 04. 1995. ubijen je nožem na pumpnoj stanici u Gradišci kod motela „Slaven“ (teritorija Hrvatske) naš građanin Tihomir Blagojević, kojeg je ubio Hrvat koji je sa njim odrastao u istom selu. Nakon ovog u noći 28. na 29.04. na dijelu auto-puta koji prolazi kroz naš teritorij ubijeno je nekoliko građana Hrvatske nacionalnosti. Indikativno je da naši državni organi nisu do danas utvrdili tko su počinitelji ubistava građana Hrvatske na auto-putu.

Prije ubistva Hrvatskih građana UNCIPOL je obavjestio naše organe da je auto-put zatvoren u 21,05. Nakon ovog obavještenja auto-putem prolazi 6 hrvatskih autobusa i više grupa automobila što je vjerovatno bila hrvatska provokacija i stvaranje uslova za vojnički napad. U tu svrhu vjerovatno je kao povod za napad trebalo poslužiti i ranije opisano ubistvo hrvatskih građana. Sukob je tada izbjegnut tako što je dogovorom sve tri strane auto-put zatvoren u 23,05 časova.

Odmah, 29. 04. 1995. posredstvom UNPROFOR-a dogovoren je i oko 15 časova održan sastanak sve tri strane. Zahtjev UNPROFOR-a da se auto-put otvori isti dan nije bio prihvaćen od predstavnika naše milicije, sekretara Veselinovića i vojske k-danta Babića. 30. 04. 1995. ponovno je uspostavljen kontakt sa UNPROFOR-om. General Piters je inzistirao da se auto-put otvori isti dan oko 13,00 časova, ali su se opet suprostavili babić i Veselinović, na što je general upozorio da je neotvaranje auto-puta velika opasnost za Krajinu. Isti dan oko 15,00 časova uspostavljen je kontakt sa generalom Kradom da bi oko 17,00 časova sa našom stranom bilo usaglašeno otvaranje auto-puta za 01. 05. u 6,00 časova. UNPROFOR je u 18,00 časova preko svog informativnog centra obavjestio javnost da će auto-put biti otvoren. Međutim oko 20,00 časova puk. Babić obavještava javnost da auto-put neće biti otvoren.  Nakon ovoga ministar odbrane Tanjga oko 21 čas pokušava dogovoriti sa generalom Čeleketićem da se auto-put otvori kako je dogovoreno, međutim general odbija svaku pomisao o otvaranju auto-puta tvrdeći da je sa predsjednikom Martićem dogovoreno da se na auto-putu umjesto otvaranja postavi još više prepreka.

Istovremeno je milicija u Okučanima, nakon što je dobila usmeno naređenje od rukovodstva MUP-a da ukloni barikade i pripremi auto-put za otvaranje, obavještena od Komande 18. korpusa da imaju drugačiju naredbu, te da auto-put ostaje zatvoren.

Prema izvještajima dobivenim iz GŠ SVK osnovni problem u  vezi otvaranja auto-puta 01. 05. 1995. bilo je prisustvo jakih formacija HV u širem rejonu: Kutina i Novska, Pakrac, Lipik i Nova Gradiška, te u zahvatu auto-puta Novska – Okučani, Pakrac – Bijela Stijena – Okučani.

Zbog prisustva HV u navedenim rejonima GŠ SVK naredio je podizanje b/G na nivo koji obezbjeđuje brzo izvršenje mobilizacije i dovođenje jedinica 18. Korpusa u rejon upotrebe.

Istovremeno kako su se dešavali opisani događaji k-dant 18. Korpusa 28./29.04. naredio je potpunu mobilizaciju na području Zap. Slavonije. Mobilizacija je izvršena od 28. do 30. 04 u procentu 95-100%.

Prema izvještaju GŠ SVK gen. Lonačara zbog ovakve situacije komadanat 18. Korpusa puk. Lazo Babić je donio odluku da spreči svaki saobraćaj auto-putem kroz zonu odgovornosti 18. Korpusa. Suprotno tome prema izjavi puk. Babića njegova je promjena bila da do agresije na Z. Slavoniju nebi došlo da nije bilo zatvaranja auto-puta. Puk. Babić tvrdi da je inzistirao da se auto-put otvori, međutim od GŠ SVK nije dobio odobrenje, odnosno iz GŠ su samo stizale naredbe da ne dozvoli otvaranje auto-puta. Ovakav stav GŠ ostao je i poslije upozorenja UNPROFORA-a upućenog puk. Babiću, a prenešeno GŠ koje je glasilo: „Da li ste svjesni pukovniče što činite što ne dozvoljavate otvaranje auto-puta i da li ćete moći snositi odgovornost za posljedice.“ GŠ je ostao pri stavu da se auto-put ne otvori. Otvaranje auto-puta tražio je od puk. Babića predsjednik Vlade Mikelić, ali ga je on uputio na GŠ, jer samo oni mogu narediti otvaranje. Takva naredba nije stigla i auto-put je ostao zatvoren.

Nakon ovoga komadant snaga UNPROFOR-a u sektoru zapad naređuje izvlačenje ljudstva UN s kontrolnih tačaka i drugih lokacija na kojima bi u slučaju sukoba mogli biti ugroženi, u kamione. Ovo izvlačenje provedeno je u  vremenu od 01,00 – 3,00 časova 01.05.1995.

Istu večer u 23,58 časova u III upravu resora Državne Bezbjednosti stigla je iz centra DB Okučani depeša kojom je SDB obavještena da je u selu Dragalić održan sastanak hrvatske strane sa komandom Nepalskog bataljona gdje je dogovoreno da će snage hrvatske vojske i policije 01. 05. U 6,00 časova nasilno otvoriti auto-put. Ova depeša je odmah dostavljena u GŠ SVK gdje ju je primio dežurni p.puk. Gvozdenović, tek nakon što je prožitao istu, rekao da nadležni vojni organi prate situaciju u Zapadnoj Slavoniji.

Depešu je u GŠ SVK donio lično operativni radnik SDB Tesla Đuro koji je od dežurnog pot. puk. Gvozdenovića tražio da ga poveže sa načelnikom odjela za obavještajne poslove p. puk. Kneževićem zbog sadržaja depeše i hitnosti, međutim dežurni je to odbio tvrdeći da ne poznaje p. puk. Kneževića, iako ga lično poznaje što je kasnije nedvojbeno utvrđeno. Prema izjavi generala Lonačara ova depeša je pristigla u GŠ SVK ujutro 01.05. i poslužila kao potvrda ranije prikupljenih podataka u vezi agresije na Z. Slavoniju.

Odluka naših vlasti odnosno GŠ SVK da se auto-put ne otvori poslužila je Hrvatskoj strani kao neposredni povod za opravdanje pred međunarodnom javnošću za agresiju na RSK odnosno Zapadnu Slavoniju.

Tok borbenih dejstava

U toku noći 30.04./01.05.1995. primjećeno je dovlačenje jakih snaga HV i  MUP hrvatske na pravce upotrebe na slijedećim lokalitetima:

s. Kričke, s. Katolička Šagovica, s. Gorice, s. Stari Grabovac, s. Bročice i s. Drenov Bok.

O narastanju hrvatskih snaga na navedenim lokalitetima pravovremeno je izvještavana komanda 18. Korpusa i GŠ SVK.

Na bazi ovih podataka k-dant 18. Korpusa šalje svoje pomoćnike, članove komande u potčinjenje jedinice i to: puk. Zebić u  komandu 98. Pbr., puk Romića u komandu 54. pbr. i puk. Perića u komadnu 51. pbr. radi sagledavanja stanja i pomoći u komandovanju. Također je uputio četu vojne policije u zahvat auto-puta na obje strane.

Oko 5,30 časova 01.05. jake snage Hrvatske vojske i policije istovremeno na tri pravca započele su sa artiljerijskom pripremom za pješački napad. Priprema je započela na pravcu Novska – Rajić, Novska – Jasenovac i Pakrac – Gradiška.

Pravac Novska – Jasnovac

Napad na ovaj pravac započeo je oko 5,30 artiljerijskom pripremom nakon čega je dio 125. brigade HV i dio specijalnog odreda brigade MUP-a RH „Lučko“ i jedinice MUP-a Sisačko-Moslavačke županije izvršio pješački napad iz pravca Bročice–Jasenovac i Drenov Bok-Jasenovac. Jasenovac je branila TG-1, snaga po spisku 450 vojnika, a stvarno prisustvo oko 60 boraca. Komadant TG-1 bio je p. puk. Borivoje Pavlović. Na početku napada nije bio u zoni odgovornosti TG-1. Nakon artiljerijskih dejstava HV TG-1 nije pružio aktivni otpor hrvatskim snagama nego su odmah napustili prostor svoje zone odgovornosti i prešli na prostor RS preko rijeke Save – mjesto Gradiška i više nisu učestovali u borbi. Kako su se naše snage bez borbe povukle Hrvati su neometano ušli u Jasenovac.

TG-1 nije imala gubitaka u ljudstvu osim što se jedan borac utopio prilikom forsiranja rijeke Save. Od naoružanja izvukli su samo lično, a glavnina MTS (hrana, vozila, municija, sredstva veze) ostali su u Jasenovcu i pali u ruke Hrvatske vojske. Hrvatske snage ušle su u Jasenovac nešto prije 08,00 časova 01.05. Napominjeno da k-dant TG-1 ppuk. Pavlović nije htio dostaviti izvještaj ovoj Komisiji. Snage MUP RSK i civilno stanovništvo napustili su Jasenovac zajedno sa TG-1.

Pravac Novska – Rajić

Napad na ovaj pravac započeo je oko oko 5,30 01.05.1995. artiljerijskom pripremom nakon čega su 125. br. HV, delovi 1. i 2. gardijske brigade, odred brigade MUP-a RH izvršili pješački napad. U dubini naše teritorije kroz nebranjenje međuprostore ubacili su snage jačine bataljona. Ove snage ubačene su na pravcu Bročice-M.polje-Roždanik, Kričke-Kričko Brdo – s. Roždanik. Na ovaj način zašli su sa leđa našim snagama čime su 2. bataljon i stanovniŠtvo sela Paklenica došli u potpuno okruženje. Treći pravac ovog napada izvršen je s. Kričke – s. Rađenovci. Ovim napadom razbijen je 4. Bataljon i ugroženo komandno mjesto 98.pbr. u s. Rajići. Nakon zauzimanja s. Rajići hrvatske snage nastavljaju napad pravcem s. Rajići-s.Mislavci-s. Benkovac i vrše odsjecanje sjevernog dijela Z. Slavonije presjecanjem komunikacije Okučani-Pakrac.

Pravac Novska – Rajići je u zoni odgovornosti 98.pbr. Brigada je brojila 549 boraca. Prije početka b/d sve ljudstvo je bilo mobilisano. Oko 01,00 časova 01.05. svim jedinicama 98. pbr. naređeno je da sve raspoloživo naoružanje za podršku i  za POV stave u funkciju, odnosno posjednu vatrene položaje i da zauzmu elemente za gađanje po planu dejstva artiljerije.

U dodjeljenoj zoni brigada je organizovala aktivnu odbranu sa težištem u zahvatu auto-puta Novska-Okučani i na pomoćnom pravcu Krčko Brdo-s.Rajić. Težište POV bilo je u zahvatu auto-puta.

Brigadu je podržala tad 155 mm sa BPo, s.Draksević (RS), a od spostvenih jedinica za podršku raspolagala je tad B-1 76 mm, M-42 (4 oruđa) sa BPo u s.Jazavica i sa vMB-82 (8 oruđa) u s. Pakelnica.

U 5,50 časova nakona napada neprijatelja na pravcima: Novska-Okučani u zahvatu auto-puta s.Kričke-s. Rajiči-s. Bijela Stijena naređeno je k-dantu 1.pb. da iz raspoloživih naoružanja dejstvuje po rejonu s. Kričke, k-diru vMB-82 mm po rejonu Novske i k.diru baterije B-1 po rejonu Novske.

U 6,00 časova 1.pb. prihvatio je borbu sa ustašama u rejonu Kričkinog Brda. Usljed jakog napada sa oklopnim i mehanizovanim snagama u zahvatu auto-puta razbijena je brzo odbrana na auto-putu koji je organizovala jedinica iz sastava MUP-a Okučani. Jedinice brigade su branile položaje do 9,30 časova kada se 2.pb. povukao sa svog položaja za oko 200 m na drugi položaj Zorkino Brdo. U 9,40 časova jake ustaške snage presjekle su put Rajić-Paklenica i odsjekle 2.pb.i vMB-82 mm u s. Paklenica. K-dant 98.pbr. poslao je u pomoć 2.pb. jednu borbenu grupu od 15 ljudi na čelu sa majorom Marjanovićem. Ova grupa borila se sa neprijateljem do oko 14,00 časova kada se morala povući uz gubitke. U međuvremenu 1.pb. se povukao ka. s. Rajiću i organizovao odbranu na sv.Anu-Orešac. O toku borbenih dejstava redovno je izvještavana Komanda 18. Korpusa i tražena pomoć i podrška artiljerije iz RS i od KAG-a. Pomoć i podrška nisu upućeni osim dva tenka T-55 koji su odšli iz s. Rajići u 11,37 i raspoređeni jedan na auto-put, a drugi u pomoć 2.pb. U zahvatu auto-puta zajedno sa pojačanjem iz MUP-a Okučani organizovana je odbrana rajićkog nadvožnjaka. Nadvožnjak je branjen 3 časa i 15 minuta kada su ustaške snage jakim oklopnim i mehanizovanim snagama uz podršku artiljerije i avijacije produžile napad ka borovačkom nadvožnjaku. Usljed ovakvog toka b/d, prodora ustaških snaga na desnom i lijevom boku napušteno je KM 98. pbr. i pokušana organizacija odbrane na Ranković brijegu što nije uspjelo. Borci i civili su se počeli povlačiti sa svojim porodicama ka Okučanima.

oko 20,00 časova sa 63 borca organizovana je odbrana u Lađevcu na granici sa s. Bodegraj gdje  je oko 20,30 vođena borba sa dva hrvatska helikoptera koji su spuštali desant u rejonu M. Bare.

U toku noći nije bilo b/d da bi oko 5,00 časova 02.05. bilo naređeno povlačenje prema s. Nova Varoš ka Staroj Gradišci. Oko 5,30 časova u s. Nova Varoš jedinice su naišle na ustašku zasjedu gdje su prihvatile borbu, a nakon dva časa počeli se po grupama povlačiti kroz šumu ka Staroj Gradišci. Razbijanjem 98. pbr. 01.05. došlo je do potpunog razbijanja odbrane z.Slavonije, panike i haosa koji je rezultirao napadom Z. Slavonije. U zoni odgovornosti 98. pbr. poginulo je u toku b/d oko 70 boraca, oko 50 zarobljeno dok            su ostali uspjeli 01. i 02.05 preći na teritoriji RS. Izvučeno je samo lično naoružanje što znači da su ostala sva MTS u zoni odgovornosti i pala u ruke ustašama. Ostala je artiljerija, minobacači, topovi, motorna vozila, 1 tenk T-55, municija za sva naoružanja, hrana i sve rezerve brigade. Pripadnici MUP-a i civili izvlačili su se zajedno sa pripadnicima 98. pbr.

Napad na pravcu Nova Gradiška – Okučani

Na zonu odgovornosti 54. pbr. hrvatske snage pokušale su napad u tri pravca, i to:

  1. Katolička Šagovica – Gajevi – Smrtić
  2. Trnava-Dragalić-Gorice (u zahvatu komunikacija)
  3. Pilave – Prašnik.

54. pbr. pružala je neprijatelju žestok otpor na svim pravcima osim zone odgovornosti 3.pb. šuma Prašnik preko koje su ustaše stavile jedinu komunikaciju pod kontrolu.

Tok događaja

Oko 7,00 počeo je napad na 3.pb. u 7,55 ustaše su izbile na groblje na Goricama da bi nakon toga napadale 3.pb. iz pravca Gorica, Pilave i Gradiška. Oko 8,30 ustaše su ovladale raskrsnicom na Goricama gdje je zaustavljeno njihovo napredovanje. Od 8,30 do 9,30 stabilizirana je odbrana kod Donjih Bogićevaca. Oko 13,00 odbačen 2.pb. od Proseka ka Ratkovcu, hrvatska avijacija je tukla Zabrdo, a naše snage odbile napad Hrvata ka Donjim Bogićevcima. U 14,00 pala Proseka, a u 14,45 ustaše su došle iznad s. Ratkovci. Oko 15,00 časova 2.pb. zapovijeda 2. liniju odbrane, a k-da 54. pbr. naređuje evakuaciju civilnog stanovništva. Oko 16,30 puk Babić obavjestio je k-du 18.K. da je  98.pbr. razbijena. U 17,55 hrvatska avijacija dejstovala je po Donjim Bogićevcima, a oko 19,00 Hrvati su spustili 4 helikoptera na Ribnjak i završili desant. U 19,30 presječen je put kroz Novu Varoš, a u 19,45 prekinute su sve veze sa 1.pb. i IKM 18. Korpusa napušteno. Oko 21,00 puk.Babić je naredio izvlačenje jedinica na rezervne položaje, evakuaciju stanovništva, jedinice iz S. Gradiške da očiste N. Varoš, 51. pbr. i BiH napad na B. Stijenu, a grupa Krste Žarkovića da očiste Cage. Ništa od ovog nije realizovano.

Oko 23,00 časa 1./2.05. neprijatelj je izvršio okruženje šireg područja Okučani na liniji s. Nova Varoš – s. Medari – s. Trnava – s. Čaprinci – s. Benkovac – s. Borovac – s. Brdovljani kao i sjevernog dijela zone na liniji: B. Gradina – Ivankovac – s. Šeovica – Gavrinica – s. D. Čaglić – s. Kričke Donje – s. Rađenovac – s. Bijela Stijena – s. Trnovac.

54. pbr. koja je zatvarala pravac N. Gradiška – Okučani bila je u rasulu naročito nakon povlačenja 2.pb. sa položaja Smrtić-Ratkovac.

Na zapadnom dijelu Okučana uspostavljena je linija s. Bodegraj – auto-put – nadvožnjak Brdovljanci. Ova linija je uspostavljena krajnjim naporima člana komande dorpusa koji se nalazio u Okučanima puk. Perića. Međutim došlo je do osipanja boraca na toj liniji. Većina boraca iz  54. pbr. tokom noći sa porodicama izvlačila se u pravcu S. Gradiška.

Oko 01,30 puk. Pekić je tražio od k-danta korpusa pojačanje koje je obećano. Dobio je odgovor da je laka brigada Gradiške prešla rijeku Savu i da je na kanalu Strug, ali da ne može izvršiti proboj u Okučane kroz N. Varoš, već da je izdao naređenje 51.pbr. da izvidi proboj preko Bijele Stijene i da pomogne Okučanima. No to nije bilo izvodivo. Puk. Perić je tada predložio k-dantu da on od preostalog dijela ljudstva i 5 tenkova formira grupu za proboj koja će izvršiti proboj kroz N. Varoš i povući jedinice sa kanala Strug u Okučane kako bi se organizovala kružna odbrana, a sa tenkovima i dijelom ljudstva da se potom krene u proboj Benkovca radi spajanja 51.pbr. u rejonu Bijela Stijena.

Komadant korpusa mu je odgovorio da sa time ne treba žuriti. Na ponovno inzistiranje odgovorio je: „Radi kako znaš“.

Puk. Perić je formirao grupu za proboj sastava 50 ljudi i 5 tenkova T-55, a za komadanta odredio kapetana Brkić Zorana. Izdao mu je zadatak da sa grupom izvrši proboj N. Varoši, izbije na kanal Strug i sa lprb. odmah vrati tenkove u Okučane koje će upotrebiti za proboj Benkovaca. Grupa za proboj krenula je tačno u 04,00 časa 02.05. Međutim grupa nije izvršila zadatak kako je navedeno. Tenkovi su sami prošli kroz N. Varoš bez pješadije, a kapetan Brkić se sa pješadijom probio kroz šumu Ljeskovača zapadno od s. Nova Varoš i izbio na r. Sava.

Po prelasku kanala Strug tekovi se nisu vratili već su ostali južno od Struga. Jedinica očekivana kao ojačanje nije došla u Okučane.

Popustila je oko 05,00 časova 02.05. i linija s. Bodegraj-Brodvljanski nadvožnjak, a grupe boraca sa delom stanovništva prikupljale su se oko užeg središta Okučana. Komanda 54. pbr. i 98. pbr. nisu funkcionisale. Noću oko 1./2. 05. oko 03,00 časova sve veze su bile u prekidu.

Uz velike napore i pomoć Krste Žarkovića, Rajka Narandžića i Drage Strupara puk. Perić je prikupio preostale borce na Dubovačkom nadvožnjaku, njih oko 80 i donio odluku       da se formiraju dva voda za odsudnu odbranu Okučana. Kod boraca je predloženo da se ide na novi proboj N. Varoši i u susret jedinicama na Strugu, potom zajedno sa lakom Gradiškom brigadom na odbranu Okučana. Ovaj predlog puk. Perić prihvata i naređuje proboj N. Varoši.

U s. Nova Varoš bilo je već oko 2000 ljudi uglavnom civila i manji deo boraca koji su već vodili borbu sa ustašama. Proboj je započet u 07,00 časova 02.05., a završen u 12,10 časova istog dana. Kada je oko 13,00 časova ova grupa izbila na Strug tamo nije bilo naših snaga već deo napuštene tehnike.

Komanda korpusa napustila je  S. Gradišku oko 10,00 časova i preselila se u Gradišku južno od r. Save.

Plan odbrane Okučana nije realizovan. Ustaše su u popodnevnim časovima 02.05. ušlu u Okučane. Okruženje snaga 51.pbr., 59. i 63. Odreda, bataljona za intervencije 1/54 prb. i 2/98.prb nastavljeno je stezanjem obruča i pozivima na predaju.

2/98. pbr.. koji je odsečen na prostoru s. Paklenica predao se 01. maja popodne, a veći deo 03. maja prepodne. Oko 50 boraca izvuklo se preko r. Sava zajedno sa komadantom bataljona poručnikom Ljiljak Stevanom tek 07. 05. 1995.

Većina boraca 1/54. pbr. i deo BiH izvukao se 2/3.05 sa prostora s. Bobare – s. Rogolji prema Šeovici i spojio se sa 51. pbr.

Komando mjesto Korpusa u s. Gradišci zauzeto je od strane ustaša 2/3.05 oko 01,00 časova.

Komadant Korpusa puk. Babić izdao je naređenje komadantu 51. pbr. potpuk. Harambašiću da 02. 05. oko 15,00 časova sve snage na severnom delu zone koje su u okruženju, a na osnovu sporazuma potpisanog sa hrvatskom stranom, u toku 3. i 4. 05. predaju teško naoružanje i 600 cevi dugog naoružanja snagama argentinskog bataljona UNPROFOR-a. U momentu razmjene ovog naređenja 03.05. SVK je dejstvovala po gradovima Hrvatske uključujući i Zagreb, što je bio povod hrvatskoj strani da prekrši sporazum i počne zarobljavanje pripadnika jedinica u okruženju na severnom delu zone. Zarobljavanje je započelo uz snažnu artiljerijsku i streljačku vatru po jedinicama u okruženju. Tokom 04.05. završena je predaja jedinica izuzev manjih grupa koje su prešle samoinicijativno na gerilski način ratovanja po ustašama Psunja i Papuka.

Civilno stanovništvo, pripadnici MUP-a, pripadnici 98. pbr. kao i pripadnici 54. pbr. zajedno su se izvlačili 01. i 02.05 prema S. Gradišci, odnosno RS.

Ponašanje UNPROFOR-a

Na prostoru Zapadne Slavonije (sektor Zapad) bili su angažovani:

  • Jordanski bataljon na pravcu Zapad i zoni auto-puta,
  • Nepalski bataljon na pravcu Istok i
  • Argentinski bataljon na pravcu Sjever

Od incidenata na auto-putu na sve do početka b/d osjećala se živa aktivnost od k-de sektora za k-di bataljona na iznalaženju rješenja za izbjegavanje sukoba. U tom periodu održan je niz sastanaka k-danta sektora sa k-dantom 18. Korpusa i sekretarom SUP-a Okučani u cilju otvaranja auto-puta što se nije uspjelo izdogovarati. K-dant sektora argentinski general 30.04. u večernjim satima upozorio je puk. Lazu Babića riječima: „Da li ste svjesni pukovniče šta činite što ne dozvoljavate otvaranje auto-puta i da li ćete moći snositi odgovornost za posljednice?“

Nakon tog sastanka k-dant sektora naredio je istu noć oko 01,00 časova izvljačenje ljudstva sa kontrolnih tačaka sa auto-puta i sa drugih lokacija u kamione, što je urađeno do 03,00 časa.

Sa otpočinjanjem b/d snage Jordanskog bataljona otvoreno su sarađivale sa snagama RH tako što su im ustupile svoje položaje i deo tehnike, a izvlačenje ljudstva izvršili su na neprijateljsku stranu u pravcu Novske i dalje. Pripadnici Nepalskog bataljona zadržali su korektan stav u toku agresije, ali zbog svoje inferiornosti takav njihov odnos nije imao utjecaj na razvoj situacije. Prilikom izvlačenja teškog naoružanja iz skladišta „Kula“ pripadnici istog bataljona nisu pružali otpor, niti ometali izvlačenje. Pripadnici argentinskog bataljona otvoreno su stali na stranu ustaša, njihova negativna uloga naročito se ispoljila u toku pregovora oko predaje i  izvlačenja 51. pbr. iz okruženja. Deo odgovornosti za stradanje boraca i naroda koji je ostao u okruženju kroz boravak u ustaškim logorima i zatvorima u RH direktno snosi  Argentinski bataljon svojom nesposobnošću realizacije potpisanog sporazuma i direktnim šurovanjem sa ustaškom komandom u  Pakracu.

Učešće snaga VRS u borbenim dejstvima u Z. Slavoniji

Prilikom obilaska Z. Slavonije od strane predsjednika republike i komadanta GŠ SVK u više navrata naglašavani su da je na nivou Zapadnih Srpskih zemalja zaživljela jedinstvena odbrana što se ogleda u  zajedničkom Vrhovnom savjetu odbrane RS i RSK, što je trebalo biti dodatni garant odbrane.

Komisija u svom radu unatoč nastojanja nije uspjela doći do pisane potvrde tih tvrdnju, niti važnu činjenicu tko predsjeda takvom savjetu.

Otpočinjanjem agresije ustaša na Z. Slavoniju nije došlo do realizacije obećane pomoći i uključivanja jedinica VRS u odbranu, osim pojedinih slučajeva i  manjih grupa.

Iz „Upozorenja hrvatskoj strani“ upućenog od Pres centra 1. K. K. vidljivo je da se k-da 1. K. K. distancirala od sukoba, te da će ukoliko HV ne bude granatirala sela i gradove u RS i dalje ostati po strani.

Ovim aktom demantuju se tvrdnje Predsjednika Republike i k-danta GŠ SVK o postojanju  bilo kakvog zajedničkog Vrhovnog savjeta i zajedničkih planova odbrane.

Usprkos navedenog stanja bilo je časnih pripadnika VRS koji su pritekli u pomoć u mjeri koliko su njihove mogućnosti dozvoljavale.

Puk. Popović – načelnik obavještajnog odjeljenja V i PVO VRS na KM u S. Gradišci pojavio se 01. maja u ranim jutarnjim časovima sagledao stanje i na naš zahtjev uputio dva borbena helikoptera na raspolaganje, koji osim za izviđanje zbog stanja rasula  k-di 18. K. nisu borbeno upotrebljena.

K-du TG-6 odnosno 1. lpbr. Gradiška je u toku popodnevnih časova uputila jednu četu mlade vojske preko r. Save u ispomoć, ista je upotrebljena u rejonu s. Donji Varoš.

Prema našim saznanjima to je bila sva vojnička pomoć VRS u toku b/d u Z. Slavoniji.

Nakon završetka borbi u Z. Slavoniji počev od 04. maja k-da TG-6 i 1. K. K. zauzela je izuzetno nekorektan stav prema preostalom boračkom sastavu i narodu koji je pripremao smještaj u njihovoj zoni odgovornosti.

Sve to imalo je za posljedicu masovna iseljenja stanovništva i boraca u pravcu Istočne Slavonije i Srbije.

Upotreba avijacije

Dana 01. 05. u 06,15 časova general Lonačar GŠ SVK naredio je pripravnost na aerodromu Udbina za dejstvo u Z. Slavoniji. K-dant aerodroma Udbina puk. Dopuđa naredio je odmah pripremanje helikoptera, aviona i posada za borbena dejstva. Pripreme su trajala oko 2 sata nakon čega je avijacija bila spremna za djestvo. U 8,37 k-dant GŠ SVK naredio je podizanje b/g. U naredbi je između ostalog stajalo: „Izvršite posedanje elemenata borbenog rasporeda i pripremite se za dejstvo po ratnom planu“.

Po ratnom planu vazduhoplovnu podršku 18. K. trebalo je da vrši  V i PVO sa a. Mahovljani. Uprkos ovoga avijacija na a. Udbina bila je spremna za dejstva. Po naređenju k-danta GŠ upućena su dva helikoptera u Gradišku. Prelet je izvršen od 9-10 časova. Oko 13,00 časova helikopteri su preletjeli na područje Z. Slavonije, a oko 14,00 časova vatreno dejstvovali po ustaškim snagama sa direktnim pogotkom. Drugi helikopter dejstvovao je  jugoistočno od G. Rajića sa dvije rakete, ali bez učinka. Oko 20,00 časova oba helikoptera bazirana su na područje RS. 02.05. helikopteri su vršili samo izviđačke letove, a 03.05. se vratili na a. Udbina. Avioni nisu poletali sa a. Udbina, jer nisu dobili takvu naredbu.

Pomoć ostalih korpusa SVK

Po naređenju k-danta GŠ SVK od 01. maja u pomoć odbrani Z. Slavonije trebali su biti upućeni slijedeći sastavi istog dana ili u toku noći 01/02. maja:

  • iz 11. K. – dva pešadijska bataljona
  • iz 7. K. – jedan pešadijski bataljon
  • iz 21. K. –  jedan pešadijski bataljon
  • iz 39. K. – jedan pešadijski bataljon

od određenih jedinica odazvali su se slijedeći sastavi:

– iz 39. K. – u večernjim časovima 01. maja na prostor s. Draksenić stigle su tri čete (ekvivalent bataljona) gde su smeštene i istu noć jedna četa je prebačena u S. Gradišku, međutim radi rasula u k-di 18. K. ista nije borbeno upotrebljena, pa je ujutro 02. maja odlukom k-dira prebačena na prostor RS.

– iz 11. K. – jedinica ekvivalentna pešadijskog bataljona oko 370 vojnika stigla je u reon Klašnica gde su čekali daljnja naređenja. Pošto ista nisu dobili 03. maja u poslijepodnevnim časovima upućena je u pravcu 11. K.

–  iz 21. K. – 02. maja u prepodnevnim časovima stigao je vod snajperista (16 vojnika) i jedna posluga topa 130 mm sa oruđem, pomenuti sastav nije borbeno upotrebljen.

Pored navedenih sastava u b/d u Z. Slavoniji upotrebljena je i Cigina grupa iz sastava MUP-a Krajina sa oko 40 boraca. Ista je učestvovala u  b/d u reonu N. Varoš u pokušaja stvaranja koridora za izvlačenje boraca i naroda iz Okučana. U borbama istog dana jedinica je imala 2. mrtva borca i više ranjenih.

Prema izjavi Predsjednika republike naređeno je k-di 11. K. da delom snaga izvrši napad na pravcu Županje, do ovog napada nije došlo.

Zašto je pala Zapadna Slavonija?

Z. Slavonija bila je sigurno zbog svog geografskog položaja dio teritorija RSK koji je najteže vojnički braniti. Ova činjenica bila poznata svima onima koji su na bilo koji način učestvovali u javnom životu RSK. Da ne nabrajamo druge dovoljne za ovakav zaključak činjenice, osim da je Zapadna Slavonija imala samo jednu kopnenu vezu sa ostalim srpskim zemljama, i to most na rijeci Savi u Gradišci, na kojem je bio punkt snaga UN i činjenica da je još uvijek  iznad teritorije bivše Bosne i Hercegovine na snazi zona zabrane letenja. Također treba dodati da je na području Z. Slavonije u najoptimalnijim uslovima bilo moguće mobilisati oko 5000 boraca. Sve ovo je navedeno da bi se imala u vidu procjena stučnjaka u diplomatskim i vojnim krugovima da Z. Slavonija može ostati kao integralni dio RSK samo u slučaju mirnog raspleta krize na području bivše Jugoslavije ili mnogo teže blagovremenim upućivanjem dodatnih snaga sa ostalih dijelova RSK i RS (kako je ratnim planom predviđeno) koji bi aktivno učestvovale u  pripremi u samoj aktivnoj odbrani Z. Slavonije.

Unatoč ovakvih procjena ratne igre oko Z. Slavonije započele su istovremeno kada i ekonomski pregovori sa Hrvatskom. Posebno su dobile ne intenzitetu nakon otvaranja auto-puta 21. 12. 1994.

Provođenje ekonomskog sporazuma sa Hrvatskom pod pritiskom međunarodne zajednice 21. 12. 1994. otvoren je auto-put kao međunarodna saobraćajnica. Otvarenjem auto-puta počeli su da izbijaju na vidjelo svi problemi vezani za nefunkcioniranje pravog poretka na dijelu državnog teritorija. Naime, sa sigurnošću i potpunom odgovornosti možemo tvrditi da na području Z. Slavonije nije funkcionirala RSK kao država. Zapadna Slavonija postala je poligon za obračunavanje na krajiškom političkom polju. (Najviše zasluga za ovo svakako ima Hrvatska obavještajna služba). Pad Zap. Slavonije nije ništa drugo nego školski primjer strategije izazivanja programiranih nereda i ograničenih ratnih sukoba u kojima onaj tko programira nerede obavezno pobjeđuje u ograničenom ratnom sukobu. Neredi i  nefunkcionioranje države najviše su doprinjele padu Z. Slavonije.

Poslanici Z. Slavonije su u zadnjih 3 godine na skupštinama RSK upozoravali na stanje u Z. Slavoniji te tražili o čemu postoji i skupštinska odluka da se vojna ubojita oprema izvuče iz magacina koje je kontrolisao UNPROFOR, odnosno da se Z. Slavonija stavi u ravnopravan položaj kao i  ostali korpus RSK.

Takva odluka Skupštine nije ispoštovana što je omogućilo lakšem i bržem padu Z. Slavonije.

Kao ni ovaj apel Z. Slavonije, tako i niz drugih koji su dolazili od Z. Slavonije nije ispoštovan. U Z. Slavoniji za sve radnje odnosno odluke da bi se mogle ispoštovati morale su biti usaglašene sa Lazom Babićem – kom. korpusa, Veselinovićem i Kresovićem – rukovodiocima SUP-a. Isti su u potputnosti ignorisali viđenje ljude iz Z. Slavonije te sebi dozvolili da uzrupiraju potpunu vlast kao i da o svemu odlučuju. Niti jedan od njih nije imao nikakve veze sa prostorom, što je do dolaska Čeleketića kao kom. korpusa u februaru 1993. nije bio slučaj. Naime, 1992. g. u  Z. Slavoniji je zaživila civilna vlast naročito nakon potpisivanja Venovog plana. Kada je Čeleketić došao njegov tim ljudi koji je predvodio Stijak Boro – načelnik bezbednosti 18. K. dezinformacijama i lažima kaljao ugled političkih ličnosti Z. Slavonije, kako je korpus garant mira u Z. Slavoniji i slično, a pritom da bivši k-dant korpusa  puk. Čubrić Jovo nije ništa uradio, kako je istina bila sasvim drugačija. Upravo ono što je Čubrić učinio bilo je stvarno i vidljivo, dok Čeleketićev rad odnosio se samo na riječi i veličanju svoje ličnosti, te istovremeno obmanjivanje javnosti o borbenoj spremnosti 18. K. Dolaskom Babića nastavljena je ista politika. Svi koji su htjeli znati znali su da 18. K. nije baš nikakva sigurnost narodu, a da rad SUP-a ne pruže niti minimalnu unutarnju stabilnost prostora.

Vrhunac slabljenja i destabilizacije prostora dogodila se naredbom Čeleketića Babiću da izmjesti komadnu Korpusa iz Okučana u S. Gradišku. Sam Čeleketić, predsjednik republike i Skupština RSK obavješteni su dopisom UB SVK u kojem se navodi i mišljenje naroda kao i njihovih predstavnika da čin izmještanja korpusa na obale Save znači i zapuštanje Z. Slavonije. Također analizom bilo je vidljivo da u slučaju agresije RH komanda korpusa će biti odsjećena od potčinjenih jedinica, te da će  oni u tom slučaju biti ostavljeni sami što se 01.05. pokazalo tačnim. Bitna je i napomena da nikakvih ulaganja bitnih za život i opstanak prostora nije činjeno od strane Republičkih organa, što je narod shvaćao da se radi o izdaji Z. Slavonije. Prvo vidno ulaganje u pružanje pomoći Z. Slavoniji započelo je dolaskom nove Mikelićeve Vlade što je pojačalo moral stanovništvu Z. Slavonije. Npr. 40% prostora sela oko Pakraca do 1994. godine nije imalo struje, pomagala za školstvo, izgrađenu infrastrukturu i sl.

Otvaranjem auto-puta koji je otvoren nakon skupštinske odluke kako republičke tako i opštinske, pojavljuje se kriminal i oblik šverca sa RH, te odlazak stanovništva svakodnevno u RH.

Potpuna kontrola auto-puta pala je u nadležnost SUP-a Okučani koji su pokazali amaterizam u radu kao i neefikasnost svih metoda koje su primjenjivali kod kontrole. Vlada RSK donjela je odluku da se spreči kriminal na auto-putu zatvaranjem svih 13 ilegalnih izlaza na auto-putu, kako fizičkim, tako i minsko-eksplozivnim sredstvima. Tu odluku SUP nije sproveo niti je realizovao.

Vlada je 21. 01. 1995. donjela Uredbu sa kojom su formulisani uslovi tko i pod kojim uslovima može izaći na auto-put. Za provođenje ove Uredbe zadužen je MUP Okučani, međutim istu nikad nije sproveo.

Pokušaj da se na dijelu željezničke pruge nastave radovi s ciljem smanjenja ratnih tenzija naišao je na opšti otpor kod rukovodstva opštine i radikala, dotle da su javno spalili pragove.

Opštinske vlasti nakon otvaranja auto-puta započele su sa sjednicama SO svake sedmice, na kojima se uglavnom napadala Vlada i stalno ucjenjivala raznim zahtjevima. Vlada je na skoro svim svojim sjednicama raspravljala o zahtjevima SO Okučani i uglavnom iste prihvatala, ali rukovodstvo SO Okučani nikad nije bilo bilo zadovoljno.

Izazivanjem i dizanjem tenzija oko auto-puta, željeznice, šverca i ostalog kriminala stalno se pokušavala rušiti Vlada B. Mikelića bez obzira na posljedice. Sigurno je u tu svrhu poslužila i naredba Predsjednika republike od 08.03.1995. kojom je mimo Ustava sprečio legalno izabranog ministra unutrašnjih poslova da preuzme dužnost.

Pripadnici vojske, milicije i lokalnih opštinskih organa vlasti svojim radom sprečili su funkcionisanje pravnog poretka na području Z. Slavonije. Ove strukture potpomognute iz Knina sa najvišeg mjesta, sprečile su da RSK kao država ispoštuje jedan međunarodni  Sporazum koji je sama potpisala. Na ovaj način direktno su pomogle Hrvatskoj time što su pred očima cijelog svijeta unatoč svim upozorenjima dale povod za vojnički napad. Činjenica je da je Hrvatska davno ranije pripremila plan napada na Z. Slavoniju, da su naši organi vlasti znali za taj plan, te da je sam plan predviđao realizaciju onda kad se pred svijetom budu mogli optužiti Srbi da su izazvali napad. Upravo to se dogodilo 01. 05. 1995.

U Z. Slavoniji svjesno su izazivani neredi čime je razbijena i diplomatska i politička i vojna odbrana tog prostora što je ujedno i glavni razlog pada Z. Slavonije.

Ljudski i tehnički potencijal 18. K. nije bio adekvatan –  brojno i kvalitativno u odnosu na agresora, pa Korpus nije bio u stanju izvršiti zadatak – odsudne i uporne odbrane zone odgovornosti, tj. Z. Slavonije.

Posebno treba imati u vidu da je prema zahtjevima Vensovog plana ljudstvo korpusa bilo odvojeno od teže borbene tehnike.

Komandovanje na svim nivoima imalo je vrlo loše procjene neprijatelja, a posebno snaga angažovanih u agresiji (sastav, jačina, mogućnosti i namere).

Komandovanje na nivo Korpusa i GŠ SVK nije pravilno procijenilo prve indikatore agresije, iako je raspolagalo dosta uvjerljivim podacima. Bilo je u uvjerenju da se radi o provokaciji sa pozicija sile, a ne o agresivnim namjerama neprijatelja.

Čak početkom agresije i b/d K-da 18. K. i k-dant korpusa bio je u uvjerenju da se radi o provokaciji kako bi se iznudilo otvaranje auto-puta. Iako je do 12,00 časova 01.05. razbijena odbrana 98. pbr. na pravcu Novska – Rajić komandovanje je bilo u uverenju da Korpus uspešno izvodi odbranu.

Kada se komandovanje – komadant 18. K. u drugoj polovici dana 01.05. uverio u napredovanje snaga neprijatelja tražena su ojačanja i sadejstvo snaga VRS i jedinica iz ostalih korpusa SVK.

Podrška i sadejstvo su izostali. Komisija nije došla do pouzdanih pokazatelja zbog čega su podrška i sadejstvo izostali.

Međutim, Komisija je zaključila da je podrška i sadejstvo bilo više deklarativnog karaktera, umesto da je planski i praktično uvezano u sistem odbrane 18. K. i uopšte odbrane RSK. Strategijska podrška, dejstvo po gradovima protivnika, umjesto početkom agresije ostavljeno je  u vreme kada je odbrana 18. K. potpuno razbijena, a uz to takva aktivnost znatno otežava položaj jedinica u okruženju na severnom delu zone.

Sporazum o vojnoj suradnji i uzajamnoj pomoći između VRS i SVK kao i zajednički Vrhovni savjet odbrane nisu zaživjeli, niti se zna tko rukovodi zajedničkim VSO u uslovima agresije.

Nedovoljna upornost i žilavost odbrane uslovljena je neblagovremenim angažiranjem teže tehnike zbog držanja iste u skladištima snaga UN. Tehnika je napustila skladišta i upućena u reone upotrebe kada je agresija već otpočela.

Komadant 18. K. početkom agresije nepravilno je organizovao rad komande i komandovanje b/d potčinjenih sastava.

Te nepravilnosti se ogladaju u  slijedećem:

–  KM nije premešteno u centar b/d tj., u Okučane

– ako je KM ostalo na mirondobskoj lokaciji u S. Gradišci bilo je nužno formirati tim  sa IKM,

– najmanje je bilo upitno angažovati izraslije starešine (pukovnike) pojedinačno u potčinjene komande kao savetnike umesto da se formira tim za IKM, a što je predloženo komadantu.

– za operativce u vođenju b/d na KM komadant korpusa opredjelio se za dvojicu rezervnih starješina poručnika Delibašić Petra, zvanog „Pjer“ i poručnika Ćetojević Dobrivoja.

Ovo su neiskusne i nedovoljno stručne starešine, a oni su uglavnom savjetovali k-dantu korpusa šta treba da čini u kojoj situaciji, što je imalo nepovoljan odraz na izvođenje b/d.

– i pored izričite zabrane komadanta SVK da se KM S. Gradiška ne sme napustiti k-dant korpusa je već u 10,00 časova premestio preko r. Sava u Gradišku iako to nije predviđeno Planom upotrebe 18. K.

– već od 12,00 časova 01.05. k-dant korpusa je počeo gubiti kontrolu nad razvojem situacije na bojištu.

Ovakav odnos u komandovanju korpusa još više je  narušio borbeni moral jedinica i umanjilo otpornost odbrane.

Komanda korpusa nije pravilno i blagovremeno procenila ugroženost stanovništva – civila.

K-dant korpusa je  01.05 oko 11,00 časova naredio evakuaciju civilnog stanovništva da bi ubrzo povukao ovo naređenje. Ponovno naređuje evakuaciju oko 14,00 časova. Ovakav postupak prouzročio je pometnju, zabranu i narušio organizaciju evakuacije, što je za posljedicu imalo uvećane gubitke, a izazvalo i napuŠtanje položaja od strane boraca radi spašavanja svojih porodica.

Koordinacija k-de korpusa i Štaba nije bila na potrebnom nivou pri evakuaciji.

Snage milicije u z/o 18. K. nisu bile prije i za vremen b/d uvezane u sistem odbrane.

U periodu pre početka agresije milicija nije obezbedila funkcionisanje pravnog poretka na teritoriji Z. Slavonije.

Organi SUP-a nisu svojim aktivnostima u okviru nadležnosti uspeli sprečiti nekontrolisani odlazak građana u RH, a niti kriminal koji je bio u stalnom narastanju.

Pripadnici SUP-a nisu sprečili incidente na auto-putu, niti obezbedili sprovođenje međunarodnog Sporazuma koji je dao država potpisala RSK.

Rukovodstvo vojske i milicije umjesto profesionalnim zadacima, pre svega odbranom zemlje i unutrašnje stabilnosti bavilo se dosta politikom i politikanstvom.

Lokalno političko rukovodstvo opštine Okučani aktivno se uključilo u provođenje sukoba na području S. Slavonije.

U Z. Slavoniji svesno su izazivani nemiri sa zamišljenim ciljem rušenja Vlade, a stvarno su rezultirali slabljenjem odbrane Z. Slavonije i njenim padom.

RSK kao država nije funkcionisala na prostoru Z. Slavonije od dana otvaranja auto-puta do pada.

Informativne institucije RSK i RS plasiranjem neistina u javnost bitno su utjecale na stvaranje panike i dezorganizacije u ionako razbijenoj odbrani.

Stalni sukobi između predsjednika Repbulike i predsjednika Vlade direktno su nepovoljno utjecali na odbrambenu moć SVK, moral boraca i nefunkcionisanje organa civilne vlasti Zapadne Slavonije.

Sve iznesene aktivnosti utjecale su neka manje neka više na slabljenje odbrane Zapadne Slavonije, a sve zajedno dovele su do potpunog gubitka Zapadne Slavonije kao integralnog dijela  RSK.

TKO JE ODGOVORAN ZA PAD ZAPADNE SLAVONIJE

Komisija je na temelju ovog izvještaja i izvještaja i dokaza koji su Komisiji dostavili, na početku ovog izvještaja imenovana lica, zaključila da su za pad Zapadne Slavonije najodgovorniji:

  1. Predsjednik RSK Milan Martić zbog prekoračenog ovlaštenja time što je blokirao i sprečio rad Vrhovnog savjeta odbrane.
  2. Komadant SVK gen. Milan Čeleketić zbog neorganizovanog sistema odbrane Z. Slavonije i svjesnog kršenja međunarodnog sporazuma kojeg je potpisala RSK, te zbog bavljenja politikom umjesto odbranom.
  3. Komadant 18. Korpusa puk. Lazo Babić zbog kršenja međunarodnog Sporazuma kojeg je potpisala RSK i lošeg vođenja odbrane Zapadne Slavonije
  4. Ministar odbrane puk. Rade Tanjga zbog toga što M.O. nije sačinilo plan odbrane RSK.
  5. Komadant 54. pbr. ppuk. Stevo Babić i k-dant 3/54. pbr. poručnik Grmuša zbog slabe odbrane pravca Prašnik – S. Novi Varoš čime je omogućen brz prodor neprijatelja i presjecanje komunikacije Okučani – Gradiška.
  6. Komadant 98. pbr. pbr. puk. Babić Milanko zbog slabog komandovanja u toku b/d i brzog sloma brigade što je bitno uticalo na uspjeh odbrane Korpusa.
  7. Komadant TG-1 ppuk. Pavlović Borivoje zbog dezerterstva TG-1.
  8. Predsjednik opštine Okučani – gosp. Dragičević Dragan zbog nepoštivanja odluka državnih organa vlasti.
  9. Zamjenik ministra unutrašnjih poslova Nebojša Pavković, sekretar SUP-a Okučani Veselinović Drago i načelnik Kresović Stevan – zbog neizvršenja  profesionalne dužnosti.

U Kninu, 11.07.1995

Članovi komisije:

1. Perić Slobodan

_______________

2. puk. Perić Slobodan

______________

3. Bogunović Borislav

______________

4. Žarković Krste

______________

5. Šajatović Jurica

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku