Igre koje su nam otele mladost, dio prvi

Gaming industrija danas okreće milijarde dolara, a kako je to izgledalo prije 20 godina? Dobar dio članova današnje “internet generacije” prije 20 godina nije bio niti rođen, dok dobar dio nije niti bio svjestan sebe kamoli računala koja su tada postojala.

Pred-PC era (današnje konzole i da ne spominjem)

A PC računala do tada (neka tada bude 1990.) su bila skupa i rijetko kome dostupna. To vrijeme ja još zovem i pred-pc era kada su za igranje bili (dostupni) ZX Spectrum, Commodore 64, Atari i Amiga. Nezamislivo će zvučati današnjim generacijama da su se tada (u godinama prije ’90tih) računala švercala ispod jakne iz Njemačke i Austrije jer u porezi u ex-yu bili ogromni a ponuda slaba.

Zx Spectrum, transformator i kazetofon za učitavanje igara

Commodore 64

Atari igraća konzola 2600, rijetkost u našim krajevima

Amiga 500, najčešći model u našim krajevima

Da stvari budu još bizarnije, igre (i rijetki programi) su se učitavali sa kazeta. Da, dobro ste pročitali, sa kazeta. Imali ste kazetofon čiji banana jack za slušalice je bio uštekan u vaš ZX Spectrum ili Commodore 64. To nije mogao biti bilo kakav kazetofon. Morao je prije svega biti kvalitetan jer je o kvaliteti zvuka ovisilo da li će učitavanje igre uopće uspjeti. Morao je imati standardizirani brojač koji vam je pokazivao gdje se nalazite na kazeti, jer na jednoj 60 minutnoj kazeti ste mogli imati više igara. Na onom papirnatom umetku u plastičnoj kutiji kazete pisali ste brojeve gdje se koja igra nalazi. I kada ste htjeli učitati igru koja je na poziciji 350, premotali ste kazetu na početak, resetirali brojač kao u autu kad natočite gorivo, i onda premotavali do 350 i stali. Na svom Spectrumu ili Commodorcu ste upisali naredbu za prihvat koda sa kazete i pritisnete play. Naravno, držali ste fige da uspije. Gledate cajger kako se vrti na kazetofonu do pozicije sljedeće igre i onda stop. Par sekundi zadržite dah, ne trepćete i ako se pojavi igra na ekranu, sreći nikad kraja. Ako se nije pojavila, ili se pojavila sa pošemerenom grafikom, cijeli postupak ste ponovili – premotati kazetu, resetirati računalo, … shvaćate nadam se.

Sigurno je jedan od Murphyevih zakona da igra koja je tebi najbolja je na kazeti koja je najlošija – pišem sigurno jer tada nije bilo interneta i forwarduša tako da je malo tko znao za Murphyeve zakone. Sjećam se da je jedna igra bila toliko teška za učitati sa kazete da smo (buraz i ja) ostavljali Spectrum danima upaljen samo da ju možemo igrati. Od igara koje su se tada igrale moram priznati da se slabo odnosno nikako sjećam. Ono što mi je ostalo u sjećanju jest koliko sam bio fasciniran Spectrumom kao komadom tehnike nego igrama koje sam tada igrao na njemu (a tada sam imao nekih 6 godina). Sjećam se nekog nogometnog menadžera gdje se kvadrat odbijao od crtica na ekranu kao simulator utakmice, kao i neke platformske arkade – i to je sve.

Ono što danas zvuči nevjerojatno jest da ste igre kupovali tako što ste stavili novac u kovertu i poslali poštom “stričeku” u Beograd, a u koverti ste priložili popis što želite da vam snimi na kazetu – a ponudu ste vidjeli u tadašnjim informatičkim časopisima (Moj Mikro, Svet kompjutera) u oglasu preko cijele stranice!

I što me posebno zabavlja, osjećam se kao neki starac koji govori klincima kako je to bilo “u moje vrijeme”, koje je bilo prije samo dvadeset godina.

Amiga i (kasniji) Atari su već bili klasa iznad Spectruma i popularnog “komodorca”. Oboje su od početka imali diskete i operativni sustav sa “prozorima” kao preteča Windowsa te su već bili shvaćani kao “ozbiljna računala”. Sjećam se da čak i tada onaj koji je imao Amigu (Atarija da ne spominjem, to je zaista bila rijetkost) je bio “faca”.

U sljedećem nastavku, PC gaming u crno bijeloj tehnici!

4 comments on “Igre koje su nam otele mladost, dio prvi

  1. […] This post was mentioned on Twitter by FANFO web. FANFO web said: Igre koje su nam otele mladost, dio prvi http://dlvr.it/CNXfl […]

  2. Kao covjek koji je ucitavao igre na spectrumu, moram kazati da stvarno ono sto je najbolje, nije se htjelo ucitavati. Vec sam spoj kazetofon (brojac mos mislit), teve i spectrum je dovoljan da covjeka izludi.

  3. Vnuk says:

    Drago mi je da nas ima još matorih 🙂

    Slažem se, to je vjerojatno bio jedan od Murphy-evih zakona tog doba – što je igra bolja to ju je teže učitati sa kazete 🙂

  4. Neverin says:

    Jesi li znao da u Peek and Poke u Rijeci skupljaju sve te stare kante da naprave postavu? http://www.peekpoke.hr/

    ja sam iz Trsta dobio Commodere 64 i najdraža mi je igrica bila Muretti kada se dodavaš sa one dve štange i između su neke kockice koje rušiš i skupljaš bodove. Kako je to bilo uzbudljivo… ono što mije drago što se sve te igrice sad mogu bez puno pameti skinuti sa neta. Šmrc koja nostalgija.. zaista je od tada tehnologija napravila veliki napredak.

Sharing Buttons by Linksku