Sovjetska invazija na zapadnu Europu

Završetkom Drugog svjetskog rata svijet globalna politička pozornica se polarizirala na blokove čije su tenzije proizlazile iz razlika gospodarske, političke i ideološke prirode. „Istok“ kojeg je predvodila teritorijalno najveća država svijeta, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) na gospodarskom planu je bio blok obilježen planskim-centraliziranim gospodarstvom, politički su to bile države u kojima je vladao komunizam, točnije socijalizam s jednopartijskim sustavom, a ideološki bile su bazirane na marksističkoj filozofiji raznih oblika (poput lenjinizma i maoizma).

„Zapad“ su predvodile Sjedinjene Američke Države (SAD), a obilježje takvih država je bilo u kapitalističkom ustrojstvu gospodarstva, slobodnom tržištu, politički su to države s demokratskim ustrojem, gdje formalno vlada politički pluralizam (sloboda političkog djelovanja) iako su određene forme političkog svjetonazora nailazile na žestok otpor, pa čak i progon (poput komunizma u SAD-u za vrijeme „Lova na vještice“ 50-ih godina prošlog stoljeća).

Ta vrsta konflikta nazvana je Hladni Rat zbog toga što nije bilo sukoba većeg razmjera između velikih sila blokova, a očitovao se u trci u naoružanju, poglavito u razvitku nuklearnog oružja, svemirskoj utrci, podržavanju lokalnih sukoba (Koreja, Vijetnam, Afganistan…), taktičkom raspoređivanju snaga itd.

Hladni rat je završen početkom 90-ih godina raspadom SSSR-a i socijalističkih sustava u istočnoj Europi, čime je zapadni blok izašao de facto kao pobjednik, a raspadom SSSR-a SAD postaje jedina supersila u svijetu. Iako Hladni Rat nikad nije doveo do Trećeg svjetskog rata, tenzije su u pojedinim periodima od završetka Drugog svjetskog rata do završetka Hladnog rata nekoliko puta dolazile do točke usijanja gdje je postojao opravdani strah na obje strane od sukoba globalnih razmjera koji bi najvjerojatnije rezultirao nuklearnim holokaustom i uništenjem nesagledivih razmjera.

Takav osjećaj nazvan je „ravnoteža straha“ jer je postojao equilibrium između sila,  i upravo zahvaljujući toj ravnoteži nikada nije došlo do direktnog vojnog sukoba između blokova.

Karta mogućeg plana invazije SSSR-a na SAD iz jugoslavenskog atlasa

U takvom stanju postao je uvijek strah od invazije jednih na druge. Američka popularna kultura je dobrim dijelom obilježena takvim strahom što se očituje u mnogim filmovima poput Kubricovog Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu iz 1964. ili Crvena Zora iz 1984.

Sovjetski agresor u redu za Happy Meal - Red Dawn

Raspadom socijalistočkog bloka u Europi, zapadni obavještajci su došli do planova za sovjetsku invaziju na Zapadnu Europu. Navodno su vojni analitičari NATO-a bili zaprepašteni razrađenosti tih planova i realnom mogućnošću da snage Varšavskog pakta u izuzetno kratkom roku izbiju na obale Atlantskog Oceana u zapadnoj Europi.

Vojni planovi za invaziju na zapadnu Europu sila Varšavskog pakta bazirani su na glavnom dokumentu izrađenom 1964. koji se nije uvelike mijenjao ni do 80-ih. Dokument je pronađen u praškom arhivu, potpisan od strane tadašnje ministra obrane Čehoslovačke (ČSSR) i opečaćen od strane tadašnjeg predsjednika Novotnya. Dokument nosi naslov : „Plan djelovanja Čehoslovačke Narodne Armije u ratnom stanju“ i pisan je na ruskom.

Mogući plan invazije na SR Njemačku

Plan predviđa djelovanje vojnih saveznika Varšavskog pakta u slučaju „imperijalističkog“ udara na istočnu Europu, odnosno u slučaju da snage NATO pakta pokrenu nuklearni udar. Ono što je zapanjujuće je činjenica da bi snage Varšavskog pakta predvođene Crvenom Armijom nakon odgovora koji bi se sastojao u lansiranju 131 nuklearnog projektila u cilju uništenja glavnih komunikacija i baza NATO snaga, te političkih i gospodarskih središta u zapadnoj Europi (danas dostupne karte napada pokazuju mjesta: Antwerp, Amsterdam, Bremen, Cuxhaven, Emden i München)  pokrenule masovnu kopnenu invaziju. S druge strane, vojni stručnjaci na zapadnoj strani su smatrali su da bi pokretanje nuklearnog napada (tzv. „prvi udar“) dovelo do potpunog uništenja u kojem ne bi bilo prilike za nikakva kopnena djelovanja, pogotovo ne velikog opsega.

Po tom planu Čehoslovačka Narodna Armija (ČSLA) odmah bi po sovjetskom odgovoru umarširala u Njemačku preko radioaktivne zemlje i to u gradove Nürnberg, Stuttgart i München. Devetog dana bi ušle u francuski grad Lyon i nastavile daljnji prodor prema zapadu (pretpostavlja se već 15. dana izbijanje trupa Varšavskog ugovora na Atlantik).

Mogući plan operacija invazije s pretpostavkom glavnog zapovjednog centra u Kossi

Njemački povjesničari danas vode polemike oko mogućeg vojnog napada Varšavskog ugovora na zapadnu Europu pogotovo nakon otkrića tajnog podzemnog kompleksa u blizini grada Kossa, Saksonija, bivša Istočna Njemačka (DDR). Ovo postrojenje završeno je 1979. godine, veličine je 75 hektara, prikriveno je da se ne može vidjeti iz zraka i zatvoreno je čeličnim vratima otpornim na udar. Sadrži dekontaminacijske tuševe, a u 40 metara dugom tunelu i danas su parkirani kamioni s oznakama DDR-ove Nacionalne Narodne Armije (NVA) koji su namjenjeni u svrhu mobilnih komunikacijskih jedinica. Službeno, ovo postrojenje je pripadalo 3. vojnoj oblasti NVA koja je bi pod sobom brojila oko 90 tisuća ljudi pod oružjem u ratnom periodu.

Neki njemački povjesničari pak smatraju da je ovo postrojenje namijenjeno za druge svrhe. U slučaju rata, 350 časnika zajedno sa 250 telekomunikacijskih stručnjaka mogli bi zapovijedati milijunskom vojskom u invaziji na Zapadnu Europu. U kompleksu i danas se nalazi komunikacijska oprema, a navodno je bunker imao i direktnu liniju s Moskvom.

Čelična vrata otporna na udar

Zapovjedni centar

Mobilne komunikacijske jedinice

Drugi povjesničari su pak sumnjičavi po ovom pitanju. Smatraju da ovaj kompleks nije dovoljno velik da bude upotrebljen kao glavno zapovjedno mjesto Varšavskog Pakta u slučaju invazije na zapadnu Europu.

U slučaju „totalnog rata“, sovjetsko rukovodstvo je pretpostavljalo da će se najveće borbe voditi u Središnjoj Europi, zato što ova regija ima izuzetnu gospodarsku važnost i, kako kaže bivši zapovjednik Varšavskog Pakta Andrej Grečko, „posebno veliku rezervu ljudstva“.

Zbog ovoga je Varšavski pakt imao u pripavnosti u ovoj regiji 100 divizija (oko 2 milijuna ljudi). Samo na teritoriju DDR-a Sovjeti su rasporedili 7000 tenkova, 6500 oklopnih transportera, 700 zrakoplova i 31 skladište nuklearnih glava.

Plan invazije izgledao je ovako:

  • na sjeveru Poljska vojska bi krenila u okupiranje poluotoka Jutland (Danska) u roku 6 dana;
  • na jugoistočnom frontu, kako je već spomenuto, ČSLA bi krenula u okupaciju Bavarske i daljnje napredovanje prema zapadu;
  • u središnjem frontu NVA i Crvena Armija bi krenule u napredovanje prema Ruhrskoj oblasti i Lorraineu u Francuskoj

Po tom planu ljudstvo koje bi izbilo na obale Rajne bilo bi zamjenjeno tenkovima prije nego pokažu simptome bolesti uzorkovanih radijacijom. NATO-vi stručnjaci ovo su nazivali „Poljsko-Sovjetski parni valjak“.

Srećom Hladni Rat nikad nije prerastao u Treći svjetski rat, plan invazije sila Varšavskog pakta nije izvršen, tako da danas ne možemo znati dali bi se ambiciozan plan masivnog „blitz-kriega“ u uvjetima nuklearnog holokausta mogao ostvariti. Tako ostaju i mnoga pitanja otvorena: kako bi izgledao odgovor NATO-a u slučaju da masivni kopneni napad uspije, kolika bi zaista bila napredovanja snage Varšavskog Pakta, kao i na kraju tko bi nasljedio nuklearnu pustinju i kakvu bi korist imao od toga.

Pitanja vrijedna promišljanja dok traju tenzije na Korejskom poluotoku.

________________

Izvori:

http://www.moddb.com/groups/nuke-lovers-group/news/soviet-plan-for-ww3-nuclear-attack-unearthed

http://www.spiegel.de/international/germany/0,1518,687920,00.html

3 comments on “Sovjetska invazija na zapadnu Europu

  1. […] This post was mentioned on Twitter by Jimbo Jonez. Jimbo Jonez said: Sovjetska invazija na zapadnu Europu http://dlvr.it/BftyN […]

  2. J.Kampe says:

    Die Bunkeranlage Kossa ist nicht die, wofür sie gehalten und öffentlich beschrieben wird. Schlagzeilen wie „geheimer Schatz“ des Warschauer Pakts klingen spektakulär, verlieren angesichts der tatsächlichen Funktion, schnell ihre Bedeutung. Das ändert nichts an der Tatsache, Relikt des Kalten Krieges zu sein.
    Kossa war weder eine Armeeführungsstelle noch eine Führungsstelle des Warschauer Vertrages. Allein die nachrichten- technischen Einrichtungen und räumlichen Ausmaße für operatives Personal stehen im Widerspruch zu den Forderungen einer solchen.
    Kossa hatte rein nationale Aufgaben zu erfüllen. Sie war die Führungsstelle eines Territorialen Militärbezirkes für die Südbezirke der DDR. Ihre Hauptaufgabe war die Organisation, Vorbereitung und Führung der Aufstellung von Ersatz- und Ausbildungsbrigaden (EABr.). Das Personal für die Führungsstelle wurde rekrutiert aus dem Bestand des Kommandos des Militärbezirkes III Leipzig, welches im Kriegsfall aufgelöst worden wäre. Die Hauptkräfte des Kommandos bildeten die Feldführung der 3.Armee der NVA im Bestand der 1.Westfront aus GSSD und NVA in der Westrichtung, mit dem Raum operativer Zweckbestimmung tief im Süden der DDR.
    Von Kossa aus konnten keine Nachrichten mit Troposphärenfunkstationen durch Atompilze versendet werden. Direkte Nachrichtenverbindungen nach Moskau und Ost-Berlin gab es nicht. Die Übertragung von Schlachtplänen an die Front mit Hilfe von „ausgeklügelter Video-technik“ war nicht möglich. Eine “mechanisch- automatische Truppenführung“ gab es in der NVA auch nicht. Siehe auch:
    http://jobakampe.magix.net/public/kossa.htm
    http://www.hptnzmfnv.homepage.t-online.de/kossa.htm

  3. jimbo says:

    Ich danke Ihnen sehr für ihre Stellungnahme. Ich werde versuchen das angegebene Material nach Möglichkeit zu untersuchen.

Sharing Buttons by Linksku