Urbani mit: Milicajac i Jaguar

Još jedna navodno istinita priča, prerasla s vremenom u urbanu legendu. Do mene je došla posredstvom glavnog aktera koji je priču mom izvoru ispričao u strogoj diskreciji, kao što je moj izvor u diskreciji ispričao meni, a ja je tako u diskreciji dalje ispričao Tunji iz Đakova, Raletu iz Sombora, Stipi iz Makarske, Rudi iz Zaprešića, Fadilu iz Maglaja, a kanio sam je i ispričati i Imri iz Zmajevca, međutim on je već čuo tu priču od drugog aktera priče. U strogoj diskreciji, naravno.

Ljeto 80 i neke na cesti koja iz Osijeka vodi prema Belom Manastiru a i dalje prema vječnoj zemlji salame i sira stajao je odmah kraj mosta na Dravi milicijski stojadin, a u njemu su sjedila, što je i za očekivati, dva organa narodne milicije SFRJ.

Ljeto, sedmi, možda osmi mjesec, noć mrkla oko 4 sata ujutro. Osim gomile komaraca, sparine i ova dva organa kao da ništa drugo nije postojalo te noći u Osijeku. Plavi dečki su već utonuli u san kada se kroz tišinu počeo provlačiti zvuk motora koji je bio preprofinjen za jednu baranjsku cestu. Profinjen, a jak! Nije FAP, a bogamu ne može biti ni od auta.

Stariji drot koji je sjedio na vozačevom sjedalu pripali cigaretu i obrati se svom mlađem kolegi:

-“Idi vidi šta je.”

Mladi organ otvori vrata, iziđe iz stojadina, sa stražnjeg sjedala uzme lizalo i kapu na kojoj lijevim rukavom ulašti crvenu zvijezdu petokraku.

Iziđe na cestu, stavi kapu na glavu, podigne hlače i u daljini ugleda pravokutne farove koji su rezali mrak kao šilo šlinogvane gaće.

Navukavši hlače, mladi organ stane pred nadoilazeće vozilo i čvrsto ispruži lizalo na kojem je pisalo: STOP! MILICIJA. Kroz mrak zablijesne žuto svjetlo žmigavca i uskoro se vozilo zaustavi ispred policajca, odnosno milicajca.

Policajac krene prema vozilu, čvrsto i odlučno kako dolikuje organu sekretarijata unutrašnjih poslova. Kada se približio vozilu imao je šta vidjeti: zelena limuzina, strana žuta tablica, na vrhu haube kromirana životinja uhvaćena u skoku, izgledala je baš kao da će skočiti i pregristi vrat junak naše priče. Na blatobranu kromirani simboli – V8.

Jaguar. Definitivno nešto što se u ono doba nije viđalo na cestama bivše nam države, tako nešto moglo se vidjeti jedino na TV-u u emisijama kao Dallas ili Dinastija.

Međutim mladom organu ne dolikuje da javno iskazuje čuđenje prema zapadnjačkoj novotariji, iako je svakako u njemu bila doza čuđenja i respekta prema ovom vozilu.

Došavši do vrata, pokuca po staklu, a staklo se spusti na nekakav čudan način. Policajac se nije ni uspio načuditi strujom pokretanom prozoru kakve Zastava nije ugrađivala u svoje modele već ga omami zadah alkohola u kojem se nije mogao razaznati vonj slavonske šljivovice, piva, vina…

Alkoholne pare omame našeg milicajca tako da nije ni tražio dokumente kako nalaže pravilnik SUP-a već u čuđenju upita vozača:

– “Koliko stve vi popili?!”

Vozač izbaci glavu kroz prozor i reče: – “Druže… ja ovaj… puno… jebemu lebarnik…” – prekine u pola rečenice i ispovrača se po vratima tako da je malo i prsnulo po besprijekorno čistoj milicajčevoj uniformi.

“Zašto ste toliko pili pa sjeli u auto?!” – policajac upita čovjeka više sa određenom dozom straha nego strogoće.

“Jebemu krušnu mrvu… pa ja sam ti… nisam… ovaj… ja… nisam se Bogu išo’ molit… u svatovima sam bio… jebemu lebarnik…!” – jedva izgovori čovjek a policajac se odmah postroži pa reče:

“Vozačku i saobraćajnu molim!”

“Nemam druže! Nikad nisam imo… polago’… sam… jednom jel… srušilo me.. odma na poligonu…”

“Druže! Nemate dokumente! Pijani ste kao crna zemlja! Kako vi upravljate ovim vozilom?!” – policajac sav zajapuren istrese se vozaču.

“Ja uopće ne upravljam ovim vozilom!” – reče čovjek zadnjim atomima snage i zakuca glavu na kožom presvučeni naslon.

“Mene si našo’ zajebavat!” – uhvati se organ desnom rukom za pendrek i proturi glavu kroz prozor u unutrašnjost vozila… a unutra je imao šta i vidjeti… Nema volana!

Pogleda prema suvozaču i ugleda poprilično sabranog i trijeznog čovjeka kako drži volan.

“Ja upravljam ovim vozilom, druže.” – reče suvozač.

Organ izvuče glavu, mahne palicom i tiho izgovori: – “Vozi…”

Jaguar odleprša, policajac, milicajac, organ, redarstvenik kako sam ga sve već nazvao kroz priču stajo je tupo ne cesti gledajući u okruglu naljepnicu na gepeku Jaguara na kojoj je pisalo “GB”.

Objavljeno na Jimblogu pod naslovom „Vozilo“ 19. siječna 2006.

4 comments on “Urbani mit: Milicajac i Jaguar

  1. […] This post was mentioned on Twitter by FANFO web, Jimbo Jonez. Jimbo Jonez said: Urbani mit: Milicajac i Jaguar http://dlvr.it/9qfHc […]

  2. A stos, svatovi k’o svatovi. Toliko se popilo da je cak volan zavrsio na krivoj strani.

  3. nedorecen says:

    Sad ću ti ispisati stvarni događaj sa GB. Vozim ja kadetta, nas četiri iz obitelji u kadettu. Vozi lagano od Delnica prema Karlovcu, završeni dio autoceste 2006. godine. Vozim lijevom trakom i vidim ispred sebe u desnoj traci neka mečka da boli jaja. Kako se približavam vidim da piše CLK GTR. A rekoh, taj je mortus pijan kad ga kadett 1.6i prestiže samo tako. Kad ja uz njega i da ću mu zatrubiti u stilu ‘seljačino kakva su ti to kola’, vidim čovjek ima volan na krivoj strani.

  4. […] bi postojalo nekakav ratni izvještaj jer ipak se radi o ratnoj operaciji a ne o kozi na rampi ili Jaugaru bez vozača. Zadnje i možda najzanimljivi je detalj da je mlažnjakom upravljao ruski pilot. Zgodan detalj, […]

Sharing Buttons by Linksku