Urbani mit: Koza na pruzi

Urbana legenda je moderni mit o pojavama kojima, kako i dolikuje svakom pravom mitu, nitko nije direktno svjedočio ali zasigurno može tvrditi da se to dogodilo jer je njegov stric, tetak, amidža, ćaćin kolega s posla, svastika, zaova, babina komšinica ili neko treći direktno svjedočio. Problem je što se do te osobe redovito nikako ne može doći jer je baš netragom nestao. Ovim postom otvorit ću seriju urbanih mitova koji su aktualni u našim krajevima, tj. koji su specifični za Balkan, tim više što ne poznaju entitetske/kantonalne/državne/županijske ili općinske granice. Tako uglavnom svaki  urbani mit koji sam ja čuo dogodio se na širokom geografskom području od Baranje do Istočne Hercegovine, a sigurno i dalje da sam imao prilike dalje istraživati. Ovdje stoga neću donositi mitove koji imaju globalne razmjere ili koji ste mogli gledati u Mythbustersima.

Balkanski urbani mitovi su nadalje specifični po tome što u dosta velikom broju nisu urbani, nego naprotiv – većina događaja je smještena u seoske krajeve, vjerovatno zahvaljujući činjenici da naši krajevi nisu, ako se mogu tako izraziti – visoko urbanizirani. Ovim postom otvorit ću seriju „naših“ urbanih mitova, a ukoliko znate još neki, slobodno nam se javite na mejl pa ćemo ga uvrstiti u našu seriju urbanih mitova kao naše folkolorno zlato pučkog pripovjedanja.

Radnja našeg prvog mita događa se u selu kroz koje prolazi željeznička pruga.

Seljak je vodio kozu seoskom cestom, vjerovatno sa ispaše ili od veterinara, uglavnom u svim verzijama od Belog Manastira do Gackog se ne spominje razlog, što za priču nije ni bitno. Uglavnom usamljeni seljak je vodio kozu seoskom cestom kada je naišao na pružni prijelaz, odnosno brklju što bi rekao naš narod, koja je upravo u tom trenutku bila spuštena jer je prolazio vlak. U tom trenutku na istom mjestu stvorio se i drugi seljanin koji se srdačno pozdravio s našim junakom. Oni su tako pričali dok je beskonačno duga kompozicija šibala prugom.

Koza ko koza, bila je cijelo vrijeme nemirna što je izrazito živciralo njenog vlasnika koji nije zbog nje mogao voditi normalnu konverzaciju sa svojim sugovornikom pa je pribjegao sljedećem. Naime, kako je vodio kozu na špagi, tj. užetu, privezao je to uže za brklju tako da ga koza ne vuče cijelo vrijeme.

Seljak je tako dobro rješio problem da je i zaboravio na kozu. Njihova konverzacija o seoskim britijama, poticajima ili čemu sve već ne se tako nastavila, a u međuvremenu je i beskrajno duga kompozicija vlaka prošla. Kada su završili s razgovorom, seljaci su se pozdravili, ovaj je otišao drugim putem, a naš junak se okrenio da odveže kozu.

Kadli tamo čuda neviđena! Kako je vlak prošao, tako se digla i brklja a s njom i koza čije je beživotno tjelo visilo o užetu u zraku.

Kako je seljak spustio tragičnu stradalu kozu s brklje, kao i što je bilo s kozom nakon toga ostaje nepoznanica u svim krajevima gdje se priča ova priča.

3 comments on “Urbani mit: Koza na pruzi

  1. […] This post was mentioned on Twitter by FANFO web, Jimbo Jonez. Jimbo Jonez said: Urbani mit: Koza na pruzi http://dlvr.it/9n5pG […]

  2. nedorecen says:

    prvi put čujem ovaj BUM – Balkanski urbani mit

  3. […] dogodio, sigurno bi postojalo nekakav ratni izvještaj jer ipak se radi o ratnoj operaciji a ne o kozi na rampi ili Jaugaru bez vozača. Zadnje i možda najzanimljivi je detalj da je mlažnjakom upravljao ruski […]

Sharing Buttons by Linksku