Mala sirena, Djed Mraz, Pokahontas, iluminati i novi svjetski poredak

Priča prva:

Kako mi imamo naviku da nepogrešivom preciznošću sa Zapada najbrže usvajamo ono najgore, tako se nedavno kod nas pojavio deset-i-kusur-minutni kontroverzni film koji je preplavio internet izazvavši rasprave na forumima, video koji nas pokušava uvjeriti kako je Disneyeva produkcija zlo smišljeno s namjerom da nam uništi porodice i pokvari djecu. Ako ste pogledali ovaj video koji bismo slobodno mogli nazvati Disneyev uvod u anatomiju, sve je tu jasno, kvarni masoni su baš podmuklo napali najmlađe pripadnike našeg društva. Ostaje nejasno samo: što više iritira, kretenska zavjerenička muzika u pozadini ili video i tekst koji gledate. Tvrdnja o subliminalnim porukama u crtićima i reklamama je stara priča, ima tu ponešto i istine, ali što je previše, previše je. Najprije je na udaru najveći neprijatelj svakog gorljivog vjernika: seks. Pa imamo kratki uvod u nebuloznu tehniku kreiranja podsvjesnih seks poruka u crtane filmove kako bi se te, najopasnije od svih poruka, uvukle u dječju podsvijest. Penisi, vagine, gole žene, sve je to izvježbano vjerničko oko pronašlo u crtanim filmovima. Pitam se samo na što naliči podsvijest čovjeka koji nam razotkriva ovu zavjeru crtajući najprije penis, a onda nadograđujući sliku mede ili zeke na njega?!

Sljedeći na udaru su sotonistički simboli u filmu „Fantasia“ koji se – avaj, da stvar bude još gora – pretvaraju u vatru u obliku golih žena. Nadalje: Iz cijelog filma o Jessici Rabbit autor ove video-fantazije uspio je otkriti kadar od par stotinki gdje se vidi Jessicina vagina. Pa lijepo, nema što, mogao bi se zaposliti kao paparazzi, s ovakvom moći zapažanja možda bude prvi sretnik koji će napraviti ekskluzivnu fotografiju madeža na dupetu Britney Spears ili, recimo, mačka Paris Hiltonice kako si liže muda na balkonu. U zlatnim dvorcima u Maloj sireni, brižljivi religiozni istraživači su otkrili ni manje ni više nego skriveni penis. Ali, to već nije neko čudo: ako analiziramo svjetsku arhitekturu, otkrit ćemo čitav set penisa i golih grudi počevši od prvih vremena čovječanstva. Arhitektura je puna penisa (tornjevi) i cica (kupole), i sam Bog je stvorio prirodu koja nas mnogo puta bombardira aluzijama na spolne organe (brda, drveće). Ili je možda sam svijet đavolje djelo? Možda je upravo Nečastivi stvorio svijet i svojski se potrudio da nam kao brda i doline podvali ženske obline, a stijene, oblake i brda načini u liku divovskih penisa od kojih okice naših najmlađih neće moći pobjeći. Tko želi pronaći aluzije na seks, penise i vagine, neće imati poteškoća. Cijela je povijest kulture, arhitekture, slikarstva puna stvari koje se mogu na više način protumačiti. Ali možemo li zato cijelu svjetsku povijest tumačiti kao veliku zavjeru kvarenja podsvijesti naše djece?!

Kad smo već kod „Male sirene“, taj film je postao predmetom optužbi zbog toga što u prizoru vjenčanja biskup koji vodi ceremoniju navodno zorno prikazuje svoje seksualno uzbuđenje?! „Disney“ se godinama branio kako nije riječ o nikakvoj neprimjerenoj fiziološkoj reakciji, nego o klecavim koljenima biskupa, ali je na kraju ipak popustio da izbjegne daljnje natezanje s budalama, pa je digitalnim retuširanjem otklonio biskupova klecava koljena.

Slijedi možda i najdebilnije od svih: u konstelaciji zvijezda na nebu u filmu „Kralj lavova“, marljivi zeloti su pronašli – da prostite, vjernici dragi, zažmirite jednim okom, ono radi očuvanja podsvijesti – užasnu i svakom mračnjaku mrsku riječ: sex. Ali to i nije neka fora. Iluminati dragi, možete vi i bolje. Ja da sam pokvareni iluminat, ja bih radije napisao 666 u nebeskoj prašini (ili je možda ovaj natpis sex, namijenjen nekome iz zemalja Trećeg svijeta tko se vrlo slabo snalazi s engleskim pa bi ovo sex-sex-sex možda izgovorio six-six-six). Dok astronomi u konstelacijama zvijezda vide rakove, strijelce, velike i male medvjede, dok baba Vanga i Nostradamus u zvijezdama vide svjetske ratove i pošasti, moderni vjernik tu uspije pronaći i tu prokletu, mrsku riječ: sex. I onda, kao zaključak prvog dijela ovog kretenluka: „zašto Disney želi da iskvari javnost? Zato što je pokvareno društvo lakše kontrolisati!“, uz neizostavno pojavljivanje piramide s okom na špicu. Revni religiozni moral buni se zatim i protiv reklama s oskudno odjevenim ženama. Šta je rezultat pokvarene diznijevske kampanje? Da bi nam ovo dočarali, autori videa prikazuju nam ulomke iz Jerry Springer talk-showa (?!) s tučom i pokazivanjem sisa koje su brižljivo cenzurirane u ovom videu, te primjere u kojima loša djeca oponašaju junake crtića, pa bacaju smeće po cesti, psuju, postaju nasilna.

Visoko na listi najglupljih stvari u ovom videu kotira i teorija po kojoj su dame obučene u crvene haljine najjače oružje masonerije, o čemu su „pisali svi masoni visokog ranga“ (koji, kad, gdje, dajte nam primjer koji je moguće provjeriti?!). I onda se, kao referentno djelo valjda, navodi scena iz filma „Matrix“.

Na kraju svega neki fanatični brazilski propovjednik nam otkriva da „Pokahontas” znači „duh iz pakla” i da izgovaranjem te proklete riječi (ups, ja ju već izgovorio?!) prizivamo đavola (malo proguglajte, pa ćete naći da je – zažmirite jednim okom radi kletve – Pocahontas zapravo povijesna osoba, čije ime znači „playful one“, nestašna u pozitivnom smislu), da za vrijeme pjesme „Kiss the girl“ u „Maloj sireni“ jedna grupa s Jamajke izgovara afričke (?) kletve koje proklinju svakoga koji gleda taj crtić, da je „Kralj lavova“ najprljaviji, najperverzniji i najpopunjeniji nasiljem crtani film koji je ikad snimljen, jer je taj film režirao – da prostite – homoseksualac, koji je kreirao lik „razneženog lava“, a, kako objašnjava naš mahniti propovjednik, „Da li ste ikada negde videli ženstvenog lava“ (pri tom rukama pokazujući kako se gegao lav iz crtića!). „To je ono što Dizni uči našu decu! Pornografiju, spiritualizam, satanizam i razaranje.“, poentira ova budaletina. To je ono što nas uče naši propovjednici u ovo videu: antihomoseksualnoj propagandi, mržnji prema seksu od malena, izmišljanju i konstruiranju i najgorih zavjera kakvih se ni sam Nečastivi ne bi postidio. Osuđena je i glazbena podloga iz „Kralja lavova“ od Shirley McClaine („to je muzika iz pakla, muzika posvećena đavolu!“). Jedina muzika koja je ovdje za svaku osudu jest ovaj užas iz videa. Propovjednik svoju besjedu završava ovako: „I još uvijek vjerujete da je Dizni obiteljska zabava? Daću vam jedan savet u ime Isusa. Zar ne znate šta je Dizni? To je SATANSKO CARSTVO! Napravljeno sa zapanjujućom preciznošću da uništi vaše domove, da uništi vašu decu! Pa vam zato dajem savet: uništite te video zapise!“ Nastup kakvog se ne bi postidjeli ni najgori talibanski vojvode.

U podnožju ekrana brižljivo se potpisuju i autori koji su nas počastili ovim materijalom. To je „Anti-Zion-Group“, koji nas na svojim mnogim video-zapisima pozivaju da postanemo fanovi njihove stranice na facebooku?! Ista grupa donosi još jedan video sličnog sadržaja u kojem neki mahniti islamski propovjednik poručuje: „O vi cionisti! O vi ubojice! Bogom se zaklinjem, u dolazećem ratu suprotstavit ćemo vam se na način kakav nikad niste vidjeli u cijelom svom postojanju!“, a oduševljena gomila maše zastavama i jednodušno kliče Allahu ekber. Ovakvih kretenskih video-zapisa pun je internet.

I ne samo internet, nego i neki tv-programi iz arapskog svijeta. Tako je arapski šeik Muhammad Munajid, iz Riyada, bivši diplomat u saudijskoj ambasadi u Washingtonu, na TV-u izjavio da je Mickey Mouse „sotonin vojnik koji mora umrijeti“. „Prema islamskom zakonu, miš je odvratan“, objasnio je šeik te nastavio: „Crtani lik utječe na stav djece prema miševima, i prema islamskim zakonima – treba ga ubiti“. Prijetnja smrću crtanom liku – ne sjećam se da se itko u povijesti dosjetio nešto takvo izjaviti u javnosti.

Da ne bude neke zabune i uobičajenog međureligijskog koškanja čija religija proizvodi veće fanatike: video su nam dakle prenijeli islamski fundamentalisti (Anti-Zion-Group), ali isti video možemo pronaći kod Srba pravoslavaca pod drugim naslovom, a izvorno video dolazi od američkih protestanata, dok sam preporuku da ga pogledam dobio od katolika! Dakle, u priču su upetljani predstavnici barem svih većinskih religija u BiH. I Židovi, naravno, jer njih optužuju da su na čelu te Disneyeve zavjere! A još jučer istog Disneya su optuživali za – antisemitizam. Pa kako sad to dvoje pomiriti, tko tu može biti pametan? Nisam još istražio sajtove budističkih monaha, možda i oni u svojim himalajskim samostanima citiraju „Matrix“ i u himalajskim vrhovima traže skrivene penise.

Tom, Jerry, Simpsoni, South Park, parodijom na stvarnost pokazuju i dobre i loše strane pravog života. Ti su crtići puni humora bez kojega bismo danas teško mogli. A humor dođe nekako kao zadnja obrana od tužne stvarnosti mračnjaka kao što su autori ovog videa. Podugačak je katalog onoga što nam iluminati, masoni & co. možda mogu prodati s ciljem vladanja svijetom, ali zar normalan čovjek može da prihvati da su Bambi, Dumbo i Mala sirena sotonisti, da je Kralj lavova video koji potiče na ubijanje i spolne perverzije, da su patuljci htjeli da spolno opće sa Snježanom, da Tweety kad kaže vidio sam micamacu zapravo misli na cice i mace? Ako treba i birati između Disneyevih crtića s prikrivenim spolnim organima i ove (loše napravljene) propagande protiv seksa, magije i homoseksualaca koju su sastavili moderni vjernici koji revno prate sve trendove teorija zavjera, ja biram Disneya. Jer smatram da su poticanje na mržnju prema homoseksualcima i zastrašivanje ljudi danas veći problem od skrivenog penisa na Mickey Mausovoj glavi.

Priča druga:

Dosje Djed Mraz. Kodna imena: Father Christmas (anglo-saksonski), Joulupukki (finski), Ded Moroz (ruski), Weihnachtsmann (njemački), Djed Božićnjak (hrvatski), Sveti Nikola (srpski), Jul Tomte (švedski). On je dobro poznati međunarodni kriminalac koji kvari zube naše djece slatkišima i coca-colom. Naši su ga religijski vođe, uz pomoć gorljive direktorice sarajevskih vrtića Arzije Mahmutović, koja btw. i dalje nezakonito obnaša svoju službu, raskrinkali i pokušali prognati iz zemlje, ali su organi vlasti tom kriminalcu sramno pružili azil. Taj naoko dobroćudni starac, navodno izvađen iz bajki da donosi poklone djeci za Božić i Novu godinu, a ustvari pokvarenjak koji djeci kvari zube slatkišima i Coca-Colom i koji stavlja ko zna kakve spravice za manipulaciju i kontrolu u igračke koje daruje djeci, nije mogao umaći brižnom oku naših lokalnih vjerskih vođa koji su se složno ujedinili da otjeraju tog komunističko-kapitalističkog masonskog vojnika iz svojih vrtića. Sva tri naša naroda se složno opiru zlu Djeda Mraza. Za Bošnjake nije utemeljen u islamu, Hrvati i Srbi mu zamjeraju komunističku prošlost i konzumerističku sadašnjost. Podrška je stigla i iz susjedne nam Crne Gore: tamošnji vladika Amfilohije Radović, koji se jednom proslavio izjavom tipa „Odricanje od Kosova i Metohije je odricanje od Hrista Raspetog“ (kao da je Isus Krist teritorijalna inkarnacija Kosova i Metohije!), je također osudio Djeda Mraza, „komunjaru, ali i vojnika imperijalizma i kapitalizma, jer napada našu dječicu“.

Gornji tekst možda liči na prvoaprilsku šalu, ali znamo da ni po čijem kalendaru (gregorijanskom, julijanskom, hidžretskom) nije april. Studeni je, bliži se prosinac, bliže se novi pokušaji progona Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića. Ako je Disneyeva Jessica Rabbit iluminatska Lady in red o kojoj su pisali „svi masoni visokog ranga“, onda je Djed Mraz naš Oldman in red protiv kojega pišu svi naši kreteni visokog ranga. Hm, fino zvuči, oldman in red. Čuvajte se iluminati, i mi svoju zavjeru za trku imamo!

Foto: www.prijateljibozji.com

Priča treća: Članak iz jednog broja srpskog nedjeljnika Grom, pod naslovom „Duhovno čudo u Srebrenici“, donosi sljedeću priču: U Srebrenici, u oltaru hrama pokrova presvete Bogorodice, na Ivanjdan, a uoči Petrovdana ove 2009. godine, desilo se duhovno čudo: pojavio se lik Isusa Hrista! Vest je obelodanio protonamesnik Željko Teofilović, i ona je donela veliko uzbuđenje i uznemirenost narodu ovog kraja – desilo se čudo koje opominje!“ Autorica članka je legendarna Ljiljana Bulatović, poznata po tezi iz Žitija Ratkovog, kako su đenerala Mladića zli Zapadnjaci „oteli da ga koriste negde i protiv njegove volje, jer postoji sada i ta mogućnost elektronskih uzimanja informacija iz čovečjeg mozga“. Ljiljanino i Željkovo čudo se u nastavku teksta povezuje s negiranjem i relativiziranjem srebreničkog genocida. „Srpski narod Petrovdan obeležava bolnim sećanjem na najveći masakr koji su muslimani baš na taj praznik izvršili 1992. u selima Biljača, Zalazje, Zagoni i Sase. Zato su pravoslavni Srbi pohrlili u svoju crkvu koja dominira nad Srebrenicom, da lično dožive to čudesno pojavljivanje lika Isusa Hrista baš u njoj, i baš uoči Petrovdana.“ Na što nas to čudo opominje? Pa nije li pojavljivanje Hrista u Srebrenici dokaz kome Srebrenica pripada, nije li to potvrda da je Hristu milo ono što su njegovi pravoslavni sljedbenici tamo napravili, kad im se odlučio ukazati u tom kraju? Tko površno čita ovakve tekstove, ne opaža gadosti koje su ugrađene u njih. Moja je nesreća što mi te gadosti uvijek nekako upadnu u oči. Otprilike kao što u prvoj priči modernim vjernicima penisi i vagine uvijek nekako upadaju u oči.

Pogledamo li, međutim, fotografiju iz reportaže koja prepoznaje Hristov lik u oltaru, morat ćemo priznati da stvar i nije baš najjasnija. Gledao sam fotografiju iz svih ćoškova, i svih udaljenosti, i eto, ispada da moje oko nije dovoljno istrenirano da tu prepozna lik Hrista. Iskreno, meni lik s Teofilovićevog oltara više liči na ciganskog šibicara kojega sam jednom susreo na autobusnom kolodvoru u Doboju, ili na frontmana nekog švedskog heavy-metal sastava.

Ovaj slučaj nije naravno jedini slučaj pojavljivanja Isusa Krista na ovim prostorima. U julu 2005. godine viđen je u Bijeljini, na uglu ulica Svetog Save i Kneginje Milice, na stablu jasena s kojeg je posječena grana. Godine 2006. mještani Belog Kamena kraj Prokuplja su ga prepoznali u kori stoljetne bukve, a 2007. pojavio se na stablu topole u dvorištu domaćina Mila Ješića u selu Galović kraj Kosjerića. Ni Hrvatska i ostatak BiH ne zaostaju za Srbijom. I oni su imali diplomatske posjete Isusa Krista u komadima drveta, kamenu, pa čak i u šalici kave!

Raduje činjenica da tu ne zaostajemo za Zapadom. I kod njih se svako malo pojavljuje Krist u prirodi, kao da ostavlja tragove ondje gdje je bio na pikniku. Tako je nedavno Timothy Vincent iz Mississippija ustvrdio kako je vidio naličje Isusa na kori drveta u svojem dvorištu. Naličje se, navodno, misteriozno pojavilo prije nekoliko tjedana, nakon što je jednog dana zamijetio „neobičnog“ djetlića na drvetu u svojem dvorištu. Nakon što je djetlić otišao, na tom je mjestu ostalo naličje Isusa, tvrdi Vincent, a prenosi CNN. Tko zna, možda je neki religiozno nadahnuti djetlić odradio i lik Hrista u Teofilovićevu drvetu u Srebrenici?

Priča četvrta: Kad je prije četiri godine Izrael napao Libanon, Izraelci su u lovu na Hezbollah slučajno poubijali i međunarodne promatrače, te mnoštvo civila, od kojih je dobar broj žena i djece. Kakva je bila reakcija dobrih Amerikanaca na ono što se događalo? Na vrhuncu ratnih sukoba američki aktivisti za prava životinja dolaze u Libanon i u hvalevrijednoj humanitarnoj akciji spašavaju kućne ljubimce s ulica Bejruta. Vlasnike ljubimaca, koji su ostali beskućnici, obogaljeni, izbjeglice, aktivisti nisu spašavali. Spasili su 300 kućnih ljubimaca. Ukrcali su ih u avion i odveli u Obećanu zemlju, Ameriku. U Utah su životinje prošle evaluaciju zdravlja i ponašanja. Čekaj malo, kakve sad procjene, zapitat će se netko. A šta će biti sa životinjama koje ne prođu procjenu? Hoće li biti vraćene, poubijane? Doznajemo i da su među 300 spašenih ljubimaca samo psi i mačke. Kako to? Zar to nije diskriminacija ostalih životinja koje su ostale beskućnici? Ili je to zato što su na tržištu najtraženiji psi i mačke? Kao što vidite, čitav je slučaj otvorio niz etičkih dilema kojima su se ovi hrabri borci za prava životinja morali zamarati dok su po grobljima na kojima leže libanonska djeca tražili nezbrinute pse i mačke. Na kraju se jedna aktivistica odlučila kritizirati Libanonce da se u ovim teškim trenucima loše odnose prema svojim kućnim ljubimcima. „Ponašanje prema životinjama je ovdje veoma različito od onoga u Europi i SAD-u. Mnogi ljudi se boje životinja, i udaraju životinje.“ Čitav slučaj je dakle završio zgražanjem zapadnih humanitaraca: kako to da okrutni Libanonci u teškim ratnim okolnostima nisu uspjeli u svojim kućnim ljubimcima prepoznati svoje bližnje i pobrinuti se za te jadne životinje? Ne znam zašto, ali nešto mi pade na pamet zapovjednik nizozemskog bataljuna koji je o Bošnjacima iz Srebrenice onomad govorio kao o „rulji koja ga živcira“.

Ruski GPS zakazao. Wolverineeeeeee!

Priča peta: Kad su onomad Rusi tenkovima napali Gruziju, neka Jessica B. je zabrinuto i panično pitala yahoo-servis šta da radi. Njeno pitanje je glasilo: „I live in georegia but i dont see rusia no where not even sound but they says theres tanks should i be worrie“. Ako ste uspjeli išta iščitati iz Jessicinog brutalno nepismenog engleskog, posrijedi je nesretan nesporazum: ruskim tenkovima napadnuta Gruzija se na engleskom piše isto kao i američka savezna država Georgia. A meni se, dok ovo čitam, sve više čini kako nije najjače masonsko oružje Jessica Rabbit, lady in red koja simbolizira moć, strast, slavu i pohlepu, nego Jessica B., stupid lady in red, koja simbolizira glupost i neznanje, najdraže prijatelje svakog totalitarnog sistema. Pa vjerojatno i onog iluminatskog.

Slično poznavanje zemljopisa kod Amerikanaca pokazao je duhovit video u kojem dvojica šaljivdžija nose kartu svijeta na kojoj je australski kontinent podijeljen na Sjevernu i Južnu Koreju, i ispituju prolaznike s koje strane treba napasti Sjevernu Koreju. Nitko od ispitanih nije shvatio da svojim napadačkim prstom upire u – ni krivu ni dužnu – Australiju.

Devet godina unazad: nakon 11. rujna i pada Blizanaca, dvojica White-Anglo-Saxon protestanata na nekoj benzinskoj crpki ubili su nedužnog Sikha misleći da je on musliman.

Što se ovdje dade naučiti? Amerikanci, koji proizvode najveći broj teorija zavjera o novom svjetskom poretku, teorija koje opet munjevitom brzinom usvajaju svi nacional-religijski kolektivi i teokratska društva Trećeg svijeta, o svijetu upravo nemaju blage veze. Imao sam priliku u Italiji upoznati jednu američku protestanticu koja je znala svaki detalj o masonskim i iluminatskim zavjerama s ciljem uspostavljanja novog svjetskog poretka, ali na molbu naše učiteljice talijanskog da nabroji pišljivih pet gradova u Europi ona je nekako izmucala: Firenza (tamo smo bili), London, Madrid, Wales and Norway! Ako je novi svjetski poredak na čelu s iluminatima alternativa vladavini nacional-religijskih teokracija, magije, praznovjerja, neznanja, onda – živjeli iluminati!

Rezime: postoji li ikakva povezanost svih ovih priča? Konkretno, kakve veze postoji između spolnih organa iz Disneyevih crtića, Djeda Mraza, stupid lady in red, spašavanja kućnih ljubimaca s grobalja libanonske djece, djetlića koji je ugravirao Isusov lik u drvetu?

Na prvi pogled rekli bismo – nikakva. Ali, kad se stvar malo dublje analizira, kao što je gospoda iz prve priče analizirali Disneyeve crtiće – vidi čovjek da sve ove pojave imaju jedan te isti zajednički uzorak, da ih je sve redom kreirala jedna te ista svijest.

To je ona svijest koja spaja nespojivo, svijest koja Disneya optužuje najprije za antisemitizam, a onda za židovsko-masonsku zavjeru, svijest koja je na našim prostorima kreirala zavjeru o vatikansko-masonskoj „Zelenoj transverzali“ protiv Srba, svijest koja Djeda Mraza optužuje najprije za komunizam, a onda i za kapitalizam. To je ona ista svijest koja umišlja zavjeru spolnih organa u Disneyevim crtićima, svijest koja bi i u slikama iz katekizma mogla otkriti skrivene sex simbole, a istodobno u svom neznanju i zatucanosti ne razlikuje muslimane i Sikhe, London i Norvešku, Sjevernu Koreju i Australiju, Georgiu i Gruziju.

To je ona ista licemjerna svijest koja danas tvrdi da „Kralj lavova“ obučava našu djecu da postanu nasilnici jer ga je režirao homoseksualac, a sutra se nasilno obračunava sa sudionicima gay-parade, ona svijest koja tvrdi da gay-parada nije prikladna za vrijeme ramazana, ali nasilan obračun s queer-populacijom smatra prikladnim za vrijeme istog ramazana.

To je ista ona svijest koja u svom praznovjerju vidi lik Isusa Krista u komadu drveta u Srebrenici, ali ne prepoznaje ni Krista ni bližnjega u 7000 ljudi koji su metkom u potiljak likvidirani u istoj Srebrenici. To je ona svijest koja u kućnim ljubimcima prepoznaje bližnjega, a ne prepoznaje ga u jadnim libanonskim izbjeglicama, beskućnicima i bogaljima. To je ona luda dualistička svijest koja u liku zlog Pere Djetlića vidi prikriveni spolni organ, a istodobno u liku dobrog djetlića iz šume od Boga nadahnutu ptičurinu koja gravira lik Krista u drvetu.

To je ona svijest mračnog dualističkog pesimizma koja nema ni mrvice povjerenja u svijet, ljude i Dobro, ona svijest koja umjesto da pali svijeće, proklinje mrak, jer je i sama postala mračnjačka. To je ona svijest neprijateljska svakom obliku ljudske radosti, svijest ideologijom zarobljenih umova koji bi i djeci zabranili gledanje crtića.

Muči me još samo jedno – ako je sve ovo što sam napisao zaista povezano zajedničkim uzorkom, znači li to da sam i ja možda konstruirao – novu teoriju zavjere? Teoriju zavjere o mračnjacima i fanaticima svih religija koji zajednički žele uništiti svaku radost i sve lijepo na ovom svijetu, pa na koncu u ime Boga uništiti i sam svijet koji toliko preziru.

2 comments on “Mala sirena, Djed Mraz, Pokahontas, iluminati i novi svjetski poredak

  1. […] This post was mentioned on Twitter by Jimbo Jonez, FANFO web. FANFO web said: Mala sirena, Djed Mraz, Pokahontas, iluminati i novi svjetski poredak http://dlvr.it/93gKC […]

  2. Bigbanitu says:

    Poštovani, žao mi je što je tvoj komentar – kakav god da je – uklonjen od strane administratora ovog bloga. Iako je komentar uklonjen, ja sam ga uredno dobio na svoju mail adresu.
    Nije ti baš neki komentar, niti je zaslužio odgovor, al ajde odgovorit ću ti. U citiranom ulomku koji si isecirao iz teksta očigledno ne prepoznaješ ironičan ton koji pogađa one koji negiraju zločine u Srebrenici, one koji za sebe kažu kako su pravoslavci, a hvale se ubijanjima ljudi druge vjere.
    Pitaš me šta sam ja? Radije se pitaj šta si to ti? Eto samo da znaš, ja nisam ‘pička ateistička’ kao što ti impliciraš, druže, nego pokušavam biti i ponašati se kao vjernik i svakodnevno čitam Bibliju, čak i bez tvog naloga. I u njoj sam, između ostalog pročitao i razumio da ne treba ubijati, mrziti, činiti nasilje, hvaliti one koji čine nasilje, da kršćani/hrišćani nisu bratstvo po krvi i tlu, nego po duhu i dobrim djelima. Kad bi se razumjela ironija ovog ulomka, onda bi shvatio kako Srebrenicu nisu doslovno režirali pravoslavci ili Srbi, nego hulje, nitkovi i ubojice koji za sebe govore kako su pravoslavci i Srbi. Al eto, možda ja nisam dobro razumio kako stvari stoje. Možda je normalno da vjernici ubijaju i čine nasilje, a nenormalno je govoriti da je to pogrešno.
    To što ti na osnovu toga što ja govorim o Srebrenici i o greškama koje čine vjernici zaključuješ da ja mrzim Srbe i pravoslavce, to je tvoje. Znaj da ja ne mrzim Srbe, da se družim i mirno živim s mnogim Srbima, iako sam dosta živio u okruženju koje je neprijateljsko prema svemu što je drugačije, pogotovo prema Srbima. Za razliku od nekih, ja ne povezujem ljubav prema svojemu s mržnjom prema tuđem. Štoviše, često povezujem ljubav prema svojem i poštovanje prema tuđem s kritikom onoga što očigledno nije ispravno i normalno.
    Naravno da ni ja nisam u mnogočemu u pravu, i da je ironični ton mojih tekstova često provokativan, ali cilj mi je potaknuti na zdravo analitičko i sintetičko razmišljanje, a ne vrijeđati. Što se netko nađe uvrijeđen kad ja govorim o stvarima koje očigledno nisu normalne i ispravne, nije moj problem.
    Gdje ću ja i kako završiti, to nije tvoja stvar, kao ni to čitam li ja Bibliju ili ne. Osim ako se furaš na šerijatsku policiju, onda bi te to moglo zanimat. Al ne bi ti njih preporučio kao uzor. Bolje da se brineš kako ćeš i gdje ti završiti.
    Ali eto lijepo od tebe što ti mene vrijeđaš, ne navodeći argumente što sam to ja krivo rekao u ovom tekstu, kažeš da nemam pojma, da sam majmun, da sam retard. Ja se kao kurčim preko neta, tekstom u kojem iznosim svoje mišljenje? A ti mene anonimno vrijeđaš preko neta, praviš se da su ti kao povrijeđeni nacionalni, vjerski osjećaji, i tu je sve ok. Jao. Šteta što te nacionalne i vjerske osjećaje ljudi ne znaju pokazati kad treba nešto dobro i normalno učiniti, a ne samo kad se treba svađati. Od ljudi koji ostavljaju ovakve komentare časnije je biti vrijeđan nego hvaljen.
    Dokaži ti meni da sam u krivu, ali argumentima, a ne onim u što ti želiš vjerovati, pa ćemo razgovarat.
    I poslušaj svoj savjet, i malo čitaj Bibliju 🙂

Sharing Buttons by Linksku