Automobili koji su motorizirali socijalizam (drugi dio)

U prvom dijelu smo predstavili socijalističke automobilske ikone počevši „od kuće“. Svi predstavljeni automobili iz „kućne radinosti“ su proizvedeni u Kragujevcu, iz jednostavnog razloga – jedino je kragujevačka Zastava proizvodila osobne automobile. Kad kažem jedino – mislim 100% domaće napravljen automobil. Livnica Kikinda je proizvodila dijelove za Opel (Opel IDA), sarajevski PRETIS je uz pretis lonce sklapao i NSU Prinza, te Bubu,  vogošćanski TAS je sklapao Golfa, jedinicu i dvojku, a taman kada je pogon unaprijeđen za proizvodnju treće generacije Golfa – počeo je rat – tvornički strojevi opljačkani a sklopljeni automobili razvezeni su visokim kadrovima SDS-a (2166 vozila). Besplatno.

Poslije Jugoslavije predstavio sam automobilsku legendu iz tadašnje Čehoslovačke, Škodu 1000MB. Krenio sam od kuće i krenio na sjever, i tako ću se nastaviti, počevši od bivšeg DDR-a pa prema istoku.

Trabant (DDR)

Početak „Nove Europe“ obilježio je upravo Trabant. Uz slike rušenja berlinskog zida upečatljive su kolone Trabanata koje prelaze granicu između DDR-a i BDR-a dok ih zbunjeno promatraju graničari ni sami ne znajući što se događa.

Trabant je legenda cesta Istočne Njemačke. Iako su mnoge šale zbijane na njegov račun, Trabant je ipak pokazatelj njemačke genijalnosti. Naime, Trabant se proizvodio od duraplasta, tj. od plastike nastale komprimiranje raznih recikliranih materijala, među kojima je bio i pamuk (urbana je legenda da je Trabant automobil od kartona). Na ovakav nesvakidašnji potez inženjeri u Zwickau se nisu odlučili jer su htjeli napraviti „zeleni“ automobili (Trabant je bio sve, samo ne ekološki prihvatljiv automobil) nego zato što ih je na to prislila muka. Naime, Rusi su ograničili bratskom DDR-u uvoz kao i proizvodnju čelika (što time što je samima njima trebalo, što time što su htjeli monopolistički prodavati gotove proizvode Njemcima). Kako nije bilo čelika, a bez čelika nema lima, domišljati Švabo se dosjetio duraplasta. Tako je nastala laka karoserija, koja baš i nije bila pouzdana u sudarima.

Druga stvar koja je jasno obilježavala Trabant je njegov dvotaktni motor. Glasni stroj koji nenormalno čađi. Kada se puni benzinom, potrebno je dodati i ulje koje lubricira agregat, tako ste često na benzinskim crpkama moglo vidjeti kako vozači nakon što natankaju gorivo i uliju ulje ljuljaju auto u pokušaju da bolje pomješaju ulje s benzinom.

Trabant nije imao pumpu za gorivo, nego je tank bio postavljen iznad motora da gorivo pomoću gravitacije pada u karburator. To je bio i glavni razlog zbog kojeg se u frontalnim sudarima Trabant često znao zapaliti. Tako postavljen spremnik u kombinaciji sa karoserijom od duraplasta je bio dobitna kombinacija za spektakularni vatromet.

Uz sve svoje nedostatke, Trabant je bio automobil kojeg su DDR Njemci voljeli. Liste čekanja su bile dugačke, na Trabant znalo čekati i preko 10 godina, tako da su redovno polovni Trabanti bili skuplji od novih (na njih se nije moralo čekati). Zahvaljujući tome, ljudi su čuvali Trabante i redovno ih održavali tako da je prosječni životni vijek Trabanta bio 28 godina.

Krajem 80-ih počela je suradnja između DR i SR Njemačke, tako da se u Trabant počeo ugrađivati četverotaktni 1.1L motor iz VW Pola. Međutim, ubrzo je srušen zid, Njemačka se ujedinila, a tvornica u Zwickau je prodana VW-u a proizvodnja Trabanta je prestala. Stari vlasnici su ubrzo napustili svoje automobile, tako da se Trabant počeo prodavati za nekoliko maraka ili se davao besplatno.

Danas pak, Trabant je kultni auto u Njemačkoj, kao glavni pokazatelj tzv „Ostalgije“ (njemačka verzija jugonostagije). Tako je Trabant povratio svoj značaj i cijenu.

Wartburg (DDR)

Wartburg je, po mom skromnom mišljenju, apsolutno najružniji automobil koji se vozio po cestama socijalističkih zemalja. Kada sam bio klinac, Wartburg je bio uobičajena stvar na našim cestama, a meni nikada nije bilo jasno zašto bi netko kupio tako smrdljiv i ružan automobil pored recimo Lade.

I ovaj auto je, poput svog zemljaka Trabanta „krasio“ dvotaktni motor. Kod dvotaktnog motora je zanimljivo to što nema kočenja motorom. Jednostavno rečeno – idete nizbrdo, stisnete spojku i prebacite u nizu brzinu – auto najnormlanije nastavlja dalje, nema usporavanja dok diskovi/bubnjevi ne uđu u igru…

Wartburg nije bio napravljen od duraplasta, nego od lima tako da su ga u DDRu imali priliku voziti ili visoki partijski funkcioneri ili stvarno uporni proleterijat (na njega se čekalo i do 15 godina).

Za motorizaciju DDR-a ovaj automobil nije imao toliku ulogu kao legendarni Trabant, međutim ja se  iz djetinjstva sjećam da je nemali broj ovih automobila rondao cestama, stoga svakako zaslužuje mjesto među automobilima koji su motorizirali socijalističke zemlje.

Polski Fiat 126p (Poljska)

Popularna peglica se proizvodila po Fiatovoj licenci modela 126. Zapravo, jedino što ga je razlikovalo od talijanske inačice je slovo „p“. Fiat 126 je nasljednik Fiata 500, čime se može dovesti i u vezu sa našim Fićom. Princip je bio isti – motor malog obujma u maloj karoseriji, stražnje postavljen agregat. Od Fiće ga je razlikovao samo „moderniji“ dizajn.

Za Poljake peglica ima zaista veliko značenje. To je bio definitivno najpopularniji  automobil koji je motorizirao Poljsku 80-ih onako kako je Fićo motorizirao Jugoslaviju 60-ih. Naime, komunistička nomenklatura nije baš imala sluha za motorizaciju zemlje, smatrajući automobil previše buržujskim proizvodom, a uostalom što će pravom komunistu privatno vlasništvu. Uz poljske plaće i standard automobil se smatrao luksuzom. I onda se pojavila peglica. Popularna, jeftina, pristupačna, režim se i malo smekšao – peglica je poharala Poljsku. Naravno, kao i u gotovo svim socijalističkim zemljama, postojala je lista za narudžbu. Pa tko čeka – dočeka.

Peglica se proizvodila dugo – od 1973. pa sve do 2000. – ali opet 3 godine manje od Fiće.

Na našim cestama je peglica bila također popularna, pogotovo tim više što je postojalo zanimanje za mali gradski automobil, Fićo se prestao proizvoditi 1985., tako da je gotovo Peglica uskočila u Fićine cipele.

Danas ih je ipak prava rijetkost sresti na našim cestama.

Polski Fiat 125p (Poljska)

Legendarni Pezejac se proizvodio po, da pogodili ste, licenci Fiata 125. I njega je također za razliku od talijanskog Fiata razlikovalo slovo „p“. Iako zapravo ne samo to. Naime, dizajnom je Pezejac bio istovjetan Fiatu 125, dok je mehanički bio istovjetan starijem Fiatu 1300/1500 (kojeg je i Zastava proizvodila pod nazivom, tko bi rekao, Zastava 1300/1500 a u narodu je bio poznat kao Tristać – također legenda cesti Jugoslavije, ali sam ga namjerno izostavio u prvom dijelu jer je taj model uglavnom bio rezerviran za socijalističku buržoaziju – razne partijske funkcionere, direktore tvornica itd…)

Kako je Tristać bio buržujski auto, tako je bio i Pezejac. Međutim kasnije pred slom komunizma i Pezejac prodro u široke narodne mase, a i dan danas je popularan automobil u Poljskoj.

Kod nas je Pezejac bio također popularan automobil 80-ih. Na sličan način na koji je Peglica zamjenila Fiću, tako je Pezejac zamjenio Tristaća.

Zanimljiv je i nasljednik Pezejca, FSO Polonez. Bio je, za ono vrijeme, atraktivnog dizajna koji je napravio Giugiaro. U potpuno novoj šasiji i karoseriji nalazila se mehanizacija iz modernizirane verzije 125p, iako je bilo zamišljeno da koristi moderni Fiatov DOHC motor (double over head camshaft = tip motora u kojem svaka glava cilindra ima dvije bregaaste osovine; jedna upravlja usisnim, a druga ispusnim ventilima). Međutim zbog financijskih problema FSO nije bio u mogućnosti platiti licencu Fiatu tako da se FSO Polonez proizvodio paralelno s Pezejcem.

Završiti će se predstavljanjem sovjetskih automobila…

7 comments on “Automobili koji su motorizirali socijalizam (drugi dio)

  1. Mene fascinira kako su unatoc socijalizmu i Zeljeznoj zavjesi, Nijemci, Francuzi i pogotovo Talijani mlatili pare na Istoku. Inace, ako se ne varam Wartburg je nastao po nacistickom modelu iz 1937. (tako nest, godina sim, godina tam).

  2. jimbo says:

    Talijani su stvarno face, nema gdje nisu uspjeli uvaliti licencu za Fiat…

  3. katjusha says:

    kako si mi popljuvao wartburg pa to je strašno. a imali smo 2 komada 🙂

  4. nedorecen says:

    Wartburg limuzina, najbolja mašina, pravio ga Pera iz bivšeg DeDeeRa … nego vidim odakle vučeš informacije … mog’o si napisati i odakle ime warbi 🙂

  5. vnuk says:

    eto, da nije bilo rata sad bi imali Golf 6 TAS 😀

  6. jimbo says:

    U TAS-u (danas se to zove VW BiH) se ponovno sklapaju auti, nisam siguran za 6icu, znam da se sklapala 4ka i 5ica, kao neki modeli Audija i Škode.

Sharing Buttons by Linksku