Inception

Inception (2010)

Redatelj: Christopher Nolan

Scenarij: Christopher Nolan

Inception se uspio u svom kratkom vremenu na „tržištu“ (16. srpnja o.g., SAD) vinuti na vrh ljestvica filmova svih vremena. Govorim, dakako, o TOP 250 filmova na IMDB-u. I to ne da je uspio ući među 250 najboljih filmova svih vremena, nego se u kratko vrijeme vinuo na nevjerovatno 4. mjesto (prvi je legendarni Shawshank Redemption [Iskupljenje u Shawshanku], drugo mjesto Kum, treće mjesto Kum II). Takav uspjeh do sada nije nitko postigao. Do današnjeg dana nešto manje od četvrt milijuna ljudi je Inception (hrvatski: umetanje?) ocijenilo prosječnom ocjenom 9.0 (Shawshank ima prosječnu ocjenu 9.2) na ljestvici od 1 do 10.

Jedan domaći filmski portal je ocijenio kako je „ovaj film sa svojom zaradom od 700 milijuna dolara pokazao da ljetna publika nema ništa protiv uključivanja sivih stanica“. Odlično zapažanje, pogotovo u vrijeme kada nas Hollywood bombardira uglavnom naslovima koji često po kvaliteti (intelektualnoj, da se tako izrazim!) ne mogu parirati niti TV filmovima osamdesetih koji služe da popune nedjeljnu prazninu programskih shema između popodnevnih obiteljskih programa i dnevnika, a kojeg većina ljudi gleda uz druge aktivnosti (dok recimo peglaju rublje ili brišu prašinu).

Veliki hitovi našeg vremena obilježeni su filozofskom crtom čovjekovog transcediranja u druge realnosti/svjetove. Taj trend počeo je još ’99. Matrix (26. mjesto na TOP 250 listi, prosječna ocjena 8.7), a prije Inceptiona je to bio prošlogodišnji Cameronov hit Avatar (džinovski Štrumfovi).

Grupa nikad skupa!
Grupa nikad skupa!

Matrix je uspio stvoriti brand, prerastajući (tipično za Hollywood) u trilogiju. Također je i postavio standard u kinematografiji sa tzv. „bullet timeom“, koji prije Matrixa nije bio nepoznanica, ali daleko od toga da je bio akcijskim standardom (velike akcijske hitove 90ih su obilježavale uglavnom ogromne CGI eksplozije)

Mrgud i Štrumfeta

Avatar s druge strane, po meni je tipičan Hollywodski proizvod napucan CGI-om (Computer-generated imagery= računalno generirano slika) koji, osim toga, uglavnom nema ništa drugo. Priča je užasno jeftina i plitka, a i sam Cameron je indirektno rekao da je Avatar samo testni poligon, ili bolje rečeno portfolio kojim propagira svoju 3D tehniku snimanja, pa tko želi kupiti – bujrum mu. A da će biti zainteresiranih – hoće, ako je barem suditi po popularnosti samog Avatara.

Zašto je Avatar toliki hit, koji osim gore navedenog CGI-ja ne nudi ništa više – zapravo i nije misterija. Prvo,  naše društvo je odavno postalo tzv. “erlebnisgesellschaft“, i to ne u smislu društva koje traži iskustvo, nego društva koje traži ushićenje, uzbuđenje. I onda kada se kroz to ushićenje u vidu trodimenzionalnih Štrumfova iz nekog panteističko-idealističkog svijeta doda mogućnost (barem fikcijska) transcediranja u svijet koji nije dosadan, loš i nihilistički kao naš – evo dobitne kombinacije. U SAD-u (a i u drugim zapadnim zemljama, da se ne zavaravamo) Avatar je dobio gotovo sektaške poklonike za nostalgijom (paradoks – nostalgija za nečim čega nikada nije ni bilo) do te granice da su čak i mnogi navodno izvršili suicid zbog nemogućnosti života/transcediranja u takav svijet.

Osobno smatram da je čovjek u ovom svijetu koji, ako ništa drugo, onda barem obilježen jakim pečatom nihilizma dobio izrazitu želju da „iziđe iz sebe“, da se negdje drugdje „samoostvari“. Što mislite, zašto postoji EMO pokret, suvremeni „weltschmertz“? Ili još radikalnije – što čitav svijet radi na facebooku? Čovjeku je internet pokazao mogućnost „leta na drugi svijet“, međutim očito da je i pokazao da ljudski stvoreni svjetovi nisu ništa bolji od ovog pravog. A i pitanje je što pravo, a što ne. Ali to ćemo ostaviti filozofima.

Zašto je Inception dobar film? Prvenstveno, za razliku od Avatara, svoj uspjeh ne bazira na vrhunskom CGI-ju (iako u ovome filmu ni toga ne manjka, na kraju krajeva to uopće i nije loša stvar – samo ne bi trebala biti okosnica uspjeha), niti ima plitku i jeftinu priču.

Teško je iznjeti plot filma a da se ne napravi spolier (eng. spolier= od glagola ‘to spoil’, pokvariti, uništiti – označava iznošenje važnih detalja koji mogu gledatelju koji još nije gledao film pokvariti ‘iznenađenje’) stoga ću napisati ukratko. Cobb (Leonardo DiCaprio) radi kao operativac u branši industrijske špijunaže (Business intelligence, rekao bih naš pokojni Stevan Dedijer). Njegov  ‘opus moderandi’ je ulaženje u tuđe snove odakle uzima relevantne podatke za svoje klijente. Kako je to moguće, nije objašnjeno – znamo da on i njegova ekipa koristi nekakav stroj nalik EKG-u, međutim tehnička narav ulaska u snove nije ni bitna.

Cobb nakon neuspješne misije dobiva zadatak od svoje mete – nemoralnu ponudu – da uđe u snove nasljednika velike energetske korporacije i ne da izvuče informaciju, nego da usadi ideju. Dio njegovog tima misli da usađivanje nemoguće, međutim Cobb se odlučuje za misiju jer bi mu uspješnost zadatka donijela slobodan povratak u SAD gdje su mu djeca, ali se ne smije vratiti zbog uhidbenog naloga (neću iznijeti zašto da ne napravim ‘spoiler’). Redatelj se nije mnogo bavio etičkim promišljanjima.

Radnja se događa na više razina (snovi unutar snova), a redatelj je uspio napraviti 2.5 satni film koji vas ni na sekundu neće uspavati (ja sam počeo gledati film „prije spavanje“, oko 1h poslije ponoći, poprilično umoran, ali sam se ubrzo razbudio i pratio čitav film nevjerovatnom pažnjom).

Arhimed Sirakužanin

Mene osobno su snovi uvijek fascinirali, podsvijest koja nam otvoreno govori ono što sami svojim razumom u javi nikada ne bi razlučili. Koliko puta se samo svima nama dogodilo da smo trebali nešto napraviti i nismo mogli nikako ‘skontat’ kako i što, dok nismo otišli spavati i gotovo u epifaniji dobili odgovor? Ovim putem ide i redatelj Nolan, vješto kombinirajući filozofiju stvarnosti i freudovsku psihoanalizu. Iznosi tako on i zanimljivu definiciju ideje – kao „parazita“ koji radikalno zaokuplja čovjeka u njegovom potpunom ‘bivstvovanju’, da izrazim filozofski. Heureka, što bi rekao Arhimed iz Sirakuze.

Film naravno nije bez mana, likovi nisu dovoljno razrađeni (osim samog Cobba), nakon 10-ak minuta mislim da će većina prozrijeti završetak – međutim, film će vas i dalje držati zakovane 2 i pol sata za ekran ili kino-platno.

Sve u svemu – film koji je opravdao svoju reputaciju s početka i pravo osvježenje nakon Štrumfova, 3D ‘erlebnisa’ i jeftinih priča iz kuhinja hollywoodskih fušera.

Moja ocjena? 8.8, ako mi dozvolite decimale…

One comment on “Inception

  1. Vnuk says:

    Ajde 🙂 jedva čekam neki pošteni HD rip od bar 8 gigi 🙂

Sharing Buttons by Linksku