Uklanjanje predrasuda o latinskom

Klaudije

Latinski je jezik mrtav jezik. Tko misli da nije tako – živi u zabludi.
Međutim, iako mrtav, latinski se dovoljno čvrsto uvukao u pore civilizacije da nikad neće umrijeti – a opet je mrtav.
Kako je to moguće?
Prilično jednostavno.
Iako pravih govornika nema vec tisuću i kusur godina – gotovo da nema jezika koji svoj korpus ne temelji na latinskom jeziku.
(I na grčkom, da se razumijemo, ali o tome drugi put).
I tu ne mislim samo na one rijeci na -logija, -kracija, -izam i sl.
Prvenstveno mislim na rijeci iz svagdanje upotrebe.
  • Kompjuter?*
  • Dim?**
  • Mama?***
  • Net?****
Glasovne promjene nikog ne zanimaju, ali ove su riječi u hrvatski jezik došle direktno iz latinskog preko različitih posrednika.
*computo
**fumus
***mamma
****rete
U 21.stoljeću teško je povezati tehnologiju s latinskom jezikom.
Postoje neki pokušaji zanesenjaka ili vječnih optimista koji vjeruju kako latinski jezik u svakodnevnom životu ima budućnost. (iako je navodno, bilo govora i o tome kako bi latinski jezik mogao biti jedan od službenih jezika EU).
Pa tako recimo, u zadnjim vijestima govori o: Corruptio in Finnia minima. Nažalost, da o piše o Hrvatskoj, vjerojatno bi pisao – Corruptia in Croatia maxima.
Slične dnevne vijesti donosi i sajt Ephemeris – npr. In lucem tandem adducti – Ipak izvučeni na svjetlo (rudari).
Međutim, to su ipak rudimentarni ostaci latinskog jezika koji više nikada neće biti govoren.
Pravo blago je ipak u onome što je prije izgovoreno ili zapisano.
I s obzirom da ovih par riječi služi razbijanju predrasuda na latinskom jeziku – neću citirati ni Cicerona ni Vergilija ni nijednog drugog opće poznatog i(li) uvriježenog kao teškog i dosadnog.
Na tome istom, profinjenom i uzvišenom jeziku, napisani su i sljedeći grafiti na zidovima u Pompeijima:

Lucius pinxit.

Lucije našarao.

Virgula Tertio suo: indecens es.

Virgula svoma Terciju – napaljen si.

Cacator cave malum, aut si contempseris, habeas Iovem iratum.

Ti koji sereš ovdje, čuvaj se, ako si ovo zanemario, trpi Jupiterovu srdžbu.

Myrtis bene felas.

Mirtija, dobro pušiš.
Seneka, veliki rimski filozof, sin tate Seneke, poznat po mnogim djelima pisanih filozofskim i u najmanju ruku neuobičajenim tj. negovornim jezikom, napisao je i djelo Apolocolocyntosis – Pretvorba božanskog Klaudija u tikvu u kojem pred kraj djela, opisujući fikciju smrti cara Klaudija, napisao sljedeće riječi i zauvijek ostavio uspomenu na rimskog cara:
Ultima vox eius haec inter homines audita est, cum maiorem sonitum emisisset illa parte, qua facilius loquebatur: “vae me, puto, concacavi me.”

Quod an fecerit, nescio: omnia certe concacavit.

Ovo je zadnji njegov zvuk koji su čuli ljudi. Glasan je zvuk ispustio s one strane s koje je lakše govorio:

“Jao, mislim da sam se usr’o.” Ne znamo je li stvarno bilo tako – ali jedno je sigurno – sve je zasr’o”.
I za kraj – Google je, naravno, u svoj prevoditelj dodao i latinski jezik, međutim, kao kakav-takav poznavatelj morfologije i sintakse spomenutog jezika – oštro se protivim takvom prevođenju.
Nijedno računalo ne može prevesti “omnia certe concacavit”.

One comment on “Uklanjanje predrasuda o latinskom

  1. O tempora, o mores! 😀

Sharing Buttons by Linksku