Razmišljanja o Ožujskom

Sećaš li se Dolly Bell? Ja bogami ne. Al’ se sjećam nekad davno, u jesen 2004. godine da je Zagrebačka pivovara pustila na tržište dvostruko sladno pivo Ožujsko Strong, sa sloganom „Snaga je u okusu“. Meni je bila snaga tog piva u jačem okusu nego što ima Ožujsko pivo. Imalo je i više udjela alkohola u volumenu – umjesto 5.2%, Strong je imao 6.5%. Svidjelo mi se. Preferirao sam ga više nego Ožujsko pivo. Ali, pivo je bilo na tržištu nešto više od 2 godine, da bi ga povukli sa tržišta pred sam kraj 2006. Kako došlo tako o’šlo, što bi rek’o narod. Prošlo otad mnogo bajrama ali Babo Atif … pardon … Ožujsko Strong se nije vratilo. Razlog – po mailu koji sam dobio iz Zagrebačke pivovare – „Bio je to proizvod specifičan za hrvatsko pivarsko tržište, sa specifičnim udjelom alkohola (6,5%), koji se nakon početnog interesa nije uspio pozicionirati na tržištu.“. Mislim da su tu sasvim u pravu, a razlog zašto je tako ne znam. Možda zato što nismo navikli uživati u konzumiranju različitih alkoholnih pića, a možda i zato što je to domaće pa nije dobro. Vrag će ga znati.

I svi zaboravili na njega. I onda mi prijatelj donese početkom 2010. godine nekoliko piva iz Mađarske i kaže mi da obratim pozornost na neko Borsodi pivo. Da li je fenomenalno, da li je čudno … ne znam, ništa nije rekao. I tako mi donese pivo i odmah da vidim Borsodi. Probam najprije Borsodi obično, svijetlo. Probam gutljaj, poznat okus. Probam drugi, treći, cijelu limenku. Ma kao da sam već probao to pivo. Ali nisam. To mi je prvo mađarsko pivo koje sam probao. I onda skontam da je pivo jako slično našem Ožujskom pivu. Koincidencija ili ne, ne znam. Ili ako su se kopirali, opet ne znam. Zagrebačka pivovara datira iz 1892. godine, Borsodi Sörgyár datira iz 1969. godine.

Ali prijatelj nije o tom Borsodi pivu pričao. Nego o Borsodi Bivaly, oliti Borsodi Bivolu. Kad sam uzeo bocu u ruke i pogledao, vidio sam o čemu je govorio. Na etiketi je bivol kao simbol samog piva. Pivo je dvostruko sladno. Jače i u alkoholu i u okusu. Isto kao što je bilo i Ožujsko strong.

Gore sam napisao da je Ožujsko Strong izašlo krajem 2004. godine i zadržalo se do kraja 2006. Borsodi Bivaly je izašlo također 2004. godine, kada ne zna se, ali se dan danas zadržao. Opet pitanje da li je ko tu koga pokrao. Iz Zagrebačke pivovare su mi odgovorili – „Za vizualni dizajn (pa tako i bivola) pohvale ili pokude idu na račun marketinga Zagrebačke pivovare.. Nemam razloga za nevjerovati im. Ali, i jedna i druga pivovara su te godine bile u Belgijskom koncernu pivovara InBev. Da li je InBev osmislio pivo i odlučio ga po nekim pokazateljima plasirati samo na hrvatsko i mađarsko tržište? Ili su ga plasirali svuda, a kod nas stavili slične etikete? Da li su rekli, ti napravi smjesu za pivo, ti osmisli etiketu, i na kraju svatko neka napravi male razlike. Da li su dali jednoj pivovari da napravi sve, a druga je trebala preuzeti to i malo modificirati? Tko će to znati.

Ili možda poslati novi mail njima svima sa slikom dolje? 🙂

2 comments on “Razmišljanja o Ožujskom

  1. jimbo says:

    Meni osobno Strong nikad nije “legao” kao pivo, kao uostalom niti ostale verzije strong piva poput Bravarije koja je isto tako netragom nestala s našeg tržišta.
    Doduše, mislim da u to vrijeme i nisam preferirao pivo, ko će ga znat…

    • nedorecen says:

      mislim da si tada pio Karlovačko, ne pivo. Ali uostalom … nismo te 2004e gledali da nam je pivo kvalitetno nego da ga ima u velikim količinama 😉

Sharing Buttons by Linksku