Ožujsko pivo

Hacker-Pschorr

Sad će netko po naslovu reći … pa šta se ima pisati o Ožujskom pivu. Elem, da … imalo bi se pisati, jednom ću i to postaviti, jedan zgodan detalj o Ožujskom pivu, ali ovdje se ne radi o Ožujskom nego o ožujskom pivu, što se nije dalo izvući iz naslova, jelte.

Opet ćemo malo učiti njemačke složenice koje završavaju ili im je sastavni dio riječ ‘bier’. Ovaj puta ću opisati izraz Märzenbier, odnosno ožujsko pivo na Hrvatskom. Izraz nastaje u 16. stoljeću kad su pivari imali problema sa proizvodnjom piva u ljetnim mjesecima. Nije malo ljudi odapelo zbog toga što se pivo inficiralo raznim bakterijama. Onda se pametni Bavarci sjetili nakon što su donijeli Reinheitsgebot, da donesu i Brauordnung (pivski pravilnik) kojim se izričito navodi od kad do kad se pivo smije praviti. Pivo se pravilo od rujna (29.9 – Michaelmas, dan sv. Mihovila) do kraja četvtog mjeseca (23.4 – sveti Juraj). Između tih datuma se nije moglo praviti. Kako bi se utažila žeđ i preko tih ljetnih mjeseci, pivari su mahnito pravili pivo u ožujku i skladištili ga u špilje ili kamene podrume (njemačka riječ za skladište je Lager, odakle i potječe ime za svijetla piva kakva su u Hrvatskoj i općenito u kontinentalnoj Europi najzastupljenija iako ih je Češka daleko bolje razvila nego Njemačka). Dosjetljivi ljudi su odabirali lokaciju tako da i neko jezero bude sa strane, tako da dok je još zima, izrežu blokove leda i spreme ih u te špilje, kako bi temperatura preko ljeta bila pogodna za skladištenje. Čuvali su i sami ulaz u skladište pa su znali zasaditi drveće sa bujnom krošnjom, kao što je recimo divlji kesten ima. Dan danas je ostalo par pivovara koje u takvom ambijentu imaju svoju restoran-pivnicu (Biergarten – doslovce pivski vrt ali je to nama nepoznati pojam pa je usuglašen sa restoran-pivnica). Uglavnom da, iz tih jezera se do negdje kraja ožujka mogao vaditi led kako bi ga se stavilo u skladište. Na njemačkom se ožujak kaže März pa eto i Märzenbier.

To je tako trajalo neko vrijeme. Kako je znalo ostati dosta piva do pred datum kad se opet smjelo kretati s proizvodnjom piva, pivari su organizirali razne sajmove kako bi rasprodali zalihe, a da bi mogli nove staviti jelte. Tako su ti sajmovi s vremena nazvani Oktoberfestovi, pa su ljudi s vremenom i to pivo počeli nazivati Oktoberfestbier, iako to još nije današnje Oktoberfest pivo.

I onda su se opet ludi Bavarci dosjetili da tu nešto kroz zakon provedu pa su osmislili da ime Oktoberfestbier mogu imati piva koja pivari za tu priliku proizvode samo unutar grada Münchena. Takvi su i mogli prodavati piva na preteči Oktoberfesta a kasnije i na Oktoberfestu. Onda su htjeli i drugi pa su malo popustili pa bla bla blaaaaaaaaaaaa … uglavnom, pivo koje nosi oznaku Oktoberfestbier sigurno dolazi iz Münchena. Ostala piva koja koja se prave na taj način a koja bi htjela biti predstavljena na Oktoberfestu mogu imati natpis Oktoberfeststilbier, oli ga “pivo kao Oktoberfest pivo”. Doduše, Ameri (oni su sami rekli nekad davno, mi smo nacija koja pokupi nešto pa onda to prostituira) prave piva koja nose naziv Oktoberfestbier, poput Samuel Adams Octoberfest, Saint Louis Brewery Schlafly Oktoberfest itd., ali takva piva nećete vidjeti kod striktnih Bavaraca na Oktoberfestu.

Takvo Märzen-Oktoberfest pivo je doživjelo prvu pravu evoluciju davne 1841. godine sa napretkom u proizvodnji piva. Dvojica pivara, Gabriel Sedlmayr (imao pivovaru Spaten Brauerei München) i Anton Dreher (imao pivovaru Dreher Brauerei Wien, danas preko sinova i unuka došla u Mađarsku pa se zove Dreher Húngary) su počeli eksperimentirati sa proizvodnjom različitog slada, a kako bi posvijetlili to pivo, koje je bilo crvenkaste boje. Počeli su koristiti karamelizirani slad kojeg je Dreher nazvao Wiener Malt (Bečki slad). Sedlmayr je nastavio koristiti svoju vrstu slada ali također karameliziranu, pa su ta Märzen-Oktoberfest piva koje je proizvodio Sedlmayr, a i ostala koje su pravili drugi pivari po tom receptu, stavljali natpis Gebraut nach Wiener art (proizvedeno po Bečkom stilu). S druge strane, Dreher je u Beču koristio Wiener Malt za pivo (koje je eto isto, samo je raslo na drugoj zemlji) te su u Beču i Austriji takvu vrstu piva tada zvali Wiener lager (Bečki lager).

Uf, zakompliciralo se. Al i još će :-). Bavarci kao Bavarci, bili ljubomorni da se u kolijevci kvalitetnog piva spominje Gebraut nach Wiener art, pa su 1871. re-bavarizirali taj stil proizvodnje, karamelizirani slad koji je Sedlmayr uveo proglasili kao lokalni slad, te je on i dan danas poznat kao Münchner Malt (prošli put sam pisao o minhenškom sladu).  A Märzenbier koji se pravi sa minhenškim sladom je tad dobio etiketu Oktoberfestbier (opet hahaha) i današnja Oktoberfest piva se prave u skladu s tim receptom iz 1871. godine.

I sad još na kraju treba dodati napredak u proizvodnji i tehnologiji skladištenja piva, koje će opet uvesti podjelu u i ovako zakomplicirani tekst. Uz današnje inox bačve kontrolirano temperirane sa automatskim doziranjem prestala je potreba (a na kraju krajeva i skupo je) skladištiti pivo od kraja ožujka do kraja rujna – doduše, ima i takvih piva ali su rijetka i svojom cijenom opravdavaju, ali i na neki način pokazuju da se i dalje čuva i skladišti oko 6 mjeseci.

Nego – skladištenje. Danas je Märzen-Oktoberfest stil piva podijeljen na dvije grane. U prvoj je pivo koje ne može nositi ime Oktoberfestbier i poznato je samo kao Märzen se i skladišti se 6 do 8 tjedana.

U Märzen piva spadaju gore na slici Aecht Schlenkerla Rauchbier Märzen (o kojem ću detaljnije u idući put), Gösser Märzen, Fässla Zwergla Märzen, Augustiner Bräu Märzen, Zipfer Märzen, itd.

U ovu skupinu po stilu skladištenja spada i Ožujsko pivo, iako se po njihovoj etiketi niti po marketingu neda reći da li zaista to pivo prati tradiciju pravog Märzena. U onoj drugoj grani su piva koja imaju natpis Märzen-Oktoberfest (ili samo Oktoberfestbier ako su sa područja Münchena) a koja se skladište 12 do 16 tjedana. Tu spadaju daleko kvalitetnija piva (nisam bio još na Oktoberfestu pa nema slika – editor-in-chief–e, moramo sredit nešto po tom pitanju) kao što su Hacker-Pschorr Oktoberfest Märzen, Calwer-Eck-Bräu Märzen, Spaten-Bräu Ur Märzen, Paulaner Münchner Märzen. A opet, od doba Drehera ostalo je na drugu stranu Winermaltbier, za koje ja znam da se može popiti samo u mikropivnicama u Beču i užoj okolici, samo iz točionika.

I tako, ako ste mislili do sada da znate šta je Oktoberfestbier, ispada da i niste znali. Ili su možda rijetki znali. 🙂

Još evo na kraju, šta ima od toga za kupiti kod nas. Ožujsko vjerojatno ima :). Ima i Aecht Schlenkerla Rauchbier Märzen. Nažalost, u Hrvatsku se uvozi Gösser ali samo običan (Gösser helles) i tamni (Gösser Dunkel), Märzena nema. I to je to u ponudi. Poprilično loše, s obzirom da sam naveo samo dio Njemačko-Austrijskog pivarstva raznih Märzena. Američka Oktoberfest piva nisam ni nabrajao, samo sam ih spomenuo.

Ein Maß Märzen Bier, bitte. Nur für mich. Tschus!

3 comments on “Ožujsko pivo

  1. jimbo says:

    Kolega, men se čini da vi pravo volite pivo.

  2. nedorecen says:

    tebščini a? Ja samo volim kvalitetno pivo popit, a za to trebaš probat pivo da bi znao koje je dobro

  3. brewer says:

    pozdrav. odličan tekst. ako može samo jedna mala primjedbica – ljudi nikad nisu odapeli od inficiranog piva, ali da su znali dobit gadan proljev to je istina 🙂

    u pivu se ne mogu razmnožiti bakterije koje bi bile opasne po život čovjeka, čak ni one koje bi ozbiljnije mogle ugroziti zdravlje.

    živio ti meni 🙂

Sharing Buttons by Linksku