“Mocking-narodnjaci” na putu do hita

Prije nešto više od dvije godine napravio sam kratku analizu fenomena zvanog turbo-folk, a godinu prije toga sam se osvrnuo na početke komercijalizacije ove vrste glazbenog izričaja. Stoga neću ponovno ulaziti u analize turbo-folka (poznate u narodu kao „cajke“ ili još brutalnije – „džigere“) nego ću se nakratko pozabaviti nečim meni još interesantnijim.

Naime, turbo-folk je, po meni, najbolju kritiku dobio kroz formu koju ja nazivam „mocking-narodnjaci“, pošto ne znam koju bih hrvatsku riječ upotrijebio. Možda bi najbolja riječ bila sprdnja ili izrugivanje, ali pošto ne znam kako bih tu riječ pretvorio u pridjev, onda ću se držati svoje novotvorenice sa engleskim izrazom „to mock“ (izrugivati), ma koliko to lingvistički bilo nečisto.

Mocking-narodnjaci su po meni najbolja kritika turbo-folka, upravo zato što za svoju kritiku koriste istu metodu po onoj staroj „ako ih ne možeš pobijediti – pridruži im se“. Jer koliko god hip-hopera odrepa vers kontra narodnjaka, koliko god metalaca odlaje stihova protiv cajke i koliko god tzv. glazbenih kritičara ispuni kartica o agresiji ruralnog nad urbanim, neprocjenjivo je kada u zamagljenoj diskoteci mladić s debelim lancem oko vrata, masna čela, pijan, raširenih ruku zapjeva: „Prži se srce moje, od ljubavi tvoje, drugi nam sreću kroje, tužni smo obojeeeeee!!“, valjda ni sam ne razumjevajući sudbinu Denisa iz pjesme. Ili još gore – potpuno je razumjevajući.

Ovdje ću izdvojiti samo nekoliko „mocking-narodnjaka“ koji su po meni na putu da postanu (ili su već postali) dio glazbene povijesti. Da bi stvar bila još tragičnija, ovakvi glazbenu uratci, upravo zbog svoje doze ironije i humora su uvijek nekoliko koplja ispred najvećih hitova žanra koje kritiziraju.

Estera & Dva igrača s klupe – Neću da venem

Za film Dejana Šorka Dva igrača s klupe napisali ste vrlo duhovit song, koji je glumio narodnjak na TV-programu…

— Song se zove Neću da venem, a pjeva ga djevojka Ester iz Novog Zagreba. Htio sam ironizirati one grozne banjalučke spotove u kojima pjevačica pjeva u štiklama na livadi. Mislim da je to vrlo uspjela scena. Ester je to odlično otpjevala. Možda bih trebao s njom napraviti CD takve glazbe. Vjerojatno bi se to bolje prodavalo od drama. (…)

Vijenac, Broj 344, 10. svibnja 2007., „Do kraja mogućnosti“, intervju sa Matom Matišićem

U odličnoj hrvatskoj komediji iz 2005. „Dva igrača s klupe“ Dejana Šoraka, posebno je upečatljiva scena kada se Srbin Duško (Borko Perić) i Hrvat Ante (Goran Navojec) skupa nađu, kako naš narod voli reći „u neobranom grožđu“. Jedan i drugi borac Domovinskog, tj. Otadžbinskog rata, nekada  se gledali preko nišana, a sada skupa, ni sami ne znajući zašto, u pritvoru napuštenog vojnog objekta. Odmah na vidjelo izlaze ideološke razmirice, etničke tenzije, kao u Tanovićevoj „Ničijoj zemlji“ – „Tko je počeo rat?!“. Nakon skoro prolivene krvi i umalo glave manje na ramenima, Ante pokušava pobjeći, a Duško pali TV. Listajući kanale kroz sve one užase kojima smo izloženi svaki dan dolazi do kanala „TV Vrbas“ gdje upravo počinje spot „Neću da venem“.

Lirika sasvim dostojna bilo kojeg hita koji se vrti na DM satu, PINK-u ili nekoj trećoj balkanskoj TV-stanici orijentirane na takvu kulturu:

Postelja je moja hladna/ nema koga da je greje/ ‘Mesto tebe pored sebe/ imam samo kolor TV

Koliko god to smješno zvučalo, uzet ću samo jedan stih jednog pravog i to popularnog „narodnjaka“:

Ide negde sa ekipom/ brže bolje mojim džipom/ baš do prvo diskoteke/da uz ruke neke/ stare vratim fleke (Mile Kitić – Šankeru)

Duško ne gubi vrijeme, s lisicama na rukama počinje „da đuska“ uz melodiju, a ni Ante nije ravnodušan – pila rešetku u ritmu pjevajući kroz zube. Odlična slika onoga što je Edo Maajka opisao: „Odu na koncert Thompsona, pa onda presjeku narodnjacima“.

Inače, pjesma kao pjesma je takva da se čovjeku brzo uvuče u uho, tako da sam sebe znao nakon odgledanog filma uhvatiti kako pjevam neću da venem, kao nežan cvet, makar ti se iza leđa smeje dragi ceo svet…

Željko Pervan – Serbus Zagreb

Osim što je izrazito zanimljivo vidjeti neokrunjenog cara hrvatskog humora bez brade, s 20 kilograma, a i isto toliko godina manje, posebnost ovog uratka je u tome što je to, dakle prije 21 godinu, bilo proroštvo.Sličan  koncept humora u to doba imale su dvije grupe iz Jugoslavije – Zločesta Djeca iz Zagreba, koju je predvodio Željko Pervan i Top Lista Nadrealista iz Sarajeva. Jedne i druge je krasila ta proročka nit, koja je, pogotovo kod Sarajlija bila zastrašujuće točna.

Željko Pervan je u ovoj obradi starog šlagera pokazao da ima talenta za pjevanje, koji je potvrdio i ove godine u popularnom TV showu „Zvijezde pjevaju“, ali je iz meni totalno nepoznatog razloga ispao na početku. No dobro.

U YouTube opisu ovog spota piše da je pjesma bila u to vrijeme hit na TV Beogradu nekoliko tjedana. Nažalost, ovu informaciju je danas teško provjeriti, međutim ako uzmemo u obzir da je zaista bila tako, to ne bi trebalo ni najmanje čuditi. Upravo u to vrijeme je eksplodirala turbo-folk manija, a narod se dogodio dvije godine ranije.

Pervan je ovdje ocrtao potpuno turbo-folk. Od istočnog melosa kamufliranog modernim zvukom (’89. solo na elektirčnoj gitari je značio ono što danas znači house beat) do potpune ikonografije. Iako danas smješno izgleda, pomalo karikaturalno, ali to je samo ocrtano u duhu onoga vremena.  Raskopčana košulja, funky sako, moderne cipele, hlače koje otkrivaju bijele čarape – potpuni komplet modernog  vikend ratnika. Ispred Sveučilišta, HNK, Mimare i Klovićevih dvora – više ništa neće biti sveto pred najezdom turbo pokreta. Tu su naravno i nezaobilazne ženskice, koje znamo šta čeka (jasno se može pročitati s Pervanovih usana, iako to nije otpjevao jer upravo traje solo) – ocrtava i jasno seksualno nabijen ritam konzumerističkog seksom emancipiranog/opterećenog društva.

Tu su i „dobra kola“, iako smješno izgleda, čak i onda, da je to ruska Volga, ali treba imati na umu da su nekada u socijalizmu, doduše prije ’89., ovakav autobili imali privilegiju voziti samo rukovodioci i partijski službenici.

Odličan detalj su i dječja kolica koja se kotrljaju niz stepenice na Dolcu i ispred Mimare (aluzija na Ejzenštejnovu „Oklopnjaču Potemkin“, iz 1925.). U originalu, nezadovoljni carski mornari napadaju civile u Odessi, a revolucija se počinje širiti zemljom nakon koje ništa više neće biti kao prije. Apsolutno fantastičan detalj potpuno pogođen. Ako ima to značenje koje ja mislim.

Serbus dragi, Zagreb moj.

The Kuguars – Zidareva ljubav

Srpski band The Kuguars, moram priznati, meni je poprilična nepoznanica, međutim njihov hit „Zidareva ljubav“ je odavno poharao internet bespuća od Belasice do Karavanki. Spot, koliko ja znam, ne postoji tako imamo priliku uživati samo u zvučnom zapisu ovog internet hita.

Zidareva ljubav je pjesma o tužnoj (a kakvoj će drugoj biti?) ljubavi jednog zidara koji se poetski izražava, a kako drukčije nego u vlastitom stručnom žargonu!

Vaser vaga kaže da samnom teraš šegu/ dabog da dobila pesak u bubregu!

Prava vrijednost ove pjesme leži upravo u tome što ovaj Zidar svu svoju bol upravo predočava kroz svoju profesiju. Iz ovih, da ih nazovem uvjetno tako, „normalnih“ narodnjaka dobiva se dojam da su svi ti protagonisti tih pjesama iznimno bogati. Što je najgore i jesu, međutim, kako da se netko solidarizira tko ne pripada tom novopečenom soju zlatne mladeži/omladine. Konkretnije, što ćemo mi – radnička klasa? Stoga mislim da bi bilo dobro da se s vremena na vrijeme napravi neki hit koji bi ocrtavao raznovrsniji presjek društva.

Npr: za šustera/postolara: „Sneguljice moja, pamtim te po telu/ ti nisi stala u moju cipelu“

Ili recimo IT tehničar: „Na ekranu samo synthax error/ bez tebe je draga život teror“

Buregdžija: „Sa suzom u oku, sad razvijam jufku/ nemoj danas sjedat mi na muku“

Nebo je granica…

Đorđe Balašević – Ja je ljubim ona podriguje

Panonski Mornar je vjerovatno bio prvi koji je uvidio kako su „narodnjaci preuzeli stvar“. Pjesma „Ja je ljubim, ona podriguje“, nastala je još, ako se ne varam, 80-ih i kako je on kasnije rekao to je bila pjesma u veselom, pomalo seljačkom ritmu, a 93. na Božićnom koncertu u Sava Centru izveo je novi narodnjak, urbaniziranog zvuka – Da ti je BMW.

Ipak, „Ja je ljubim, ona podriguje“ je doživila kasnije revival, nadmašivši ipak pjesmu o nesretnom mladiću koji čezne za bavarskim strojem. Izvodio ju je Balaš tako na velikom broju svojih koncerata (koji su, primjetit ću, dosta rijetki u zadnje vrijeme). U ovoj snimci Balaš je uglavnom rekao sve – vješto pokazivajući govor tijela pjevača turbo glazbe, do same lirske i melodijske strukture takvih pjesama. Uz nezaobilazan element kafanskog druženja (Piće poručujem, čaša za čašom za sto stiže/ al mi smo zato znanci stalni, ugostitelju samostalni/ sviraj svirče da se sjetim nje) i nesretnog ljubavnog čina (Ja je ljubim/ ona podriguje/ moju ljubav neće ni da čuje), Balašević se osvrnio na jedan zanimljiv detalj, a kojeg bi ja nazvao finalna invokacija. Invokacija je inače, na početku epske pjesme uvod u kojem pjesnik zove muze ili razne bogove u pomoć. Međutim, ovdje se invokacija događa na kraju, i ne pozivaju se muze ili bogovi na pomoć, nego ljudi od krvi i mesa kao svjedoci muke.

Oče, majko, brate, sestro, komšija Žarko – ne znate ga vi, dvojica iz mesne zajednice, poštar, osam stotina žena i jarane moooooj

U narodnjacima je to uglavnom conditio sine qua non. Šankeru noćas budi drug, prijatelju budi tu, majko gledaj sina kako plače, oče moj di si sad, itd…

Horror Bishke – Masovna Sarana

Za kraj ostavljam, po meni najdraži narodnjak iz ove skupine. Bishke je, ukoliko ne znate, pjevač grupe Pero Defformero iz Novog Sada koja je napravila kopernikanski obrat u svijetu glazbe. Uz angažman u Peri, Bishke je također i basist u trash-metal bandu Horror Piknik. Upravo je ovaj narodnjak obrada njihove pjesme. Ova pjesma je dakle punokrvi narodnjak od glave do pete, međutim ono što je revolucionarno je svakako tema. Dakle ovdje nema tužnih ljubavi, niskih strasti, alkohola, kafana, kola i uplakanih majki. Ne, ovo je narodnjak koji je uveo postapokaliptičnu temu živih mrtvih ljudi koji će vladati svijetom. Nade nema – sveža raka je iskopana/ u njoj naša tela biće pokopana/ crvima ćemo biti hrana – masovna sarana.

Ljudi koji su uspjeli turbo svijet uvesti u metal glazbu, uspjeli su sada i obrnuto – uvesti horor svijet u turbo glazbu.

Ovom kratkom analizom htjeo sam pokazati kako se najbolje iskazuje kritika prema konkretno ovoj materiji.

If you can’t beat them – join them.

5 comments on ““Mocking-narodnjaci” na putu do hita

  1. jimbo says:

    YouTube linkovi mi nešt ne štimaju, administrator će rještit problem. Jel tako administratore? Dabome!

  2. Zoltan Veličanstveni says:

    popravito

  3. nedorecen says:

    imade … bar sam ja vidio da imade spot, predvečer ću pogledat pa se javim

  4. A sto je s rodonacelnicima cijele stvari “Rokeri s’ Moravu” ? 😀

  5. jimbo says:

    Uf, to područje ostavljam vama kolega za raspravu 🙂

Sharing Buttons by Linksku