Kako nastaje filmski klasik?

Teško je reći kako točno zapravo nastaje klasik. Ono što je sigurno jest da ne nastaju namjerno. Nitko ne dođe na radno mjesto scenariste/redatelja/producenta i kaže ekipi na setu “paz’te vamo, radimo klasik”. Ako netko to i napravi, to je prije festival uzaludnog truda nego li stvaranje filmskog klasika.

Naš editor-in-chief mi je povjerio nezahvalan zadatak da odaberem najbolji film od 2000. do 2010. Uf. Ozbiljan pristup i objektivno oko su nužni za izvršenje zadatka ovog tipa. Ne možeš mirne duše reći da su Transformersi najbolji film ove dekade jer su me ekspresno vratili u djetinjstvo kada sam gledao Optimusa i ekipu sa ogromnim očima. Dobar je film, pogotovo jer je ekranizacija crtića, ali ne može biti najbolji.

Onda se nameće The Dark Knight kao najbolja ikad ekranizacija Batmana. Prošli su ok, ali ovaj je vrhunski – za što je najviše zaslužan prerano pokojni Heath Ledger. Dobar je, dapače odličan. Ali ni on nema ono što filmu treba da postane klasik.

Trilogije?

Netko će reći da Lord Of the Rings trilogija zaslužuje titulu najboljeg filma dekade. Riječi koje čitate dolaze od osobe koja nije LOTR fan, tako da donekle imam objektivniji pristup dotičnoj od hrpe fan boy-eva koji su oduševljeni cijelom trilogijom. Prvi nastavak je još i dobar, drugi je zijev, treći je “what the fuck tko tu koga tko je kome sa kim šta i zašto” nastavak koji bi trebalo puštati uz kratak sinopsis što se događalo u prva dva dijela. Pa da održim duh nepristranosti neću uzimati triologije u obzir jer onda se i Matrix trilogija nameće (nažalost ne bi ušla jer je prvi Matrix iz 1999.) ali i mnoge druge – Ocean’s Eleven/Twelve/Thirteen, Bourne Identity/Supermacy/Ultimatum, Pirates of the Caribbean (četvrti nastavak je najavljen za 2011.), i tako bih mogao još dugo najavljivati.

Kada smo riješili to da nećemo gledati trilogije, moram postaviti tezu što to čini film klasikom. Moja definicija klasika je kad razmišljate o filmu danima nakon što ste ga pogledali. Ovime smo većinu holivudske A produkcije sasjekli u korijenu. Film koji se pogledali, super ste se zabavili i za tjedan dana se pokušavate sjetiti kako se zvao onaj film od neki dan – ne može biti klasik. Klasik je onaj film kojeg se sjetite jednog idiličnog utorka popodne nakon posla kad ste pustili mozak na pašu. I na kraju, klasik je onaj film kojeg se prvog sjetite kad vam editor-in-chief kaže da morate odabrati najbolji film dekade.

U mom slučaju, to su bila dva filma.

Memento je film iznimno neobične dinamike koja će vas držati na rubu (ne sjedala) zbunjenosti i zdravog razuma za kojeg svi vjerujemo da ga posjedujemo. Samom dinamikom i završetkom koji postavlja više pitanja nego što daje odgovore ovaj film zaslužuje biti u finalu izbora najboljeg filma dekade. I zaslužuje časno drugo mjesto.

Donnie Darko je priča o tinejdžeru kojeg muče razni problemi uz one standardne za te godine. Divovski zec koji mu se ukazuje i ne pomaže baš … ako ste ga gledali, onda se vrlo vjerojatno slažete sa mojom definicijom klasika koju maloprije spomenuh. Donnie Darko je najbolji film prve dekade ovog stoljeća. Naravno da znam ljude koji se ne slažu sa ovom mojom kvalifikacijom Donnie Darko za najbolji film dekade, ali tako je to sa klasicima. Ono što je jednom čovjeku najvrednija stvar na svijetu, drugom je smeće…

Istini za volju, ova dekada još nije gotova, ja još nisam gledao Inception, ali nekako sumnjam da će netko uspjeti preskočiti letvicu koju je jako visoko postavio Donnie Darko…

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku