?????????????????

Bosna i Hercegovina, kamenčić u eur...

Puna su usta „europskog puta“ bosanskohercegovačkim političarima i raznoraznim međunarodnim ekspertima i diplomatima upletenima u neizvjesnu sudbinu o...

Mute

Kad proroci utihnu

I među sobom i unutar sebe svjetske su religije prema njihovom odnosu prema svijetu i ulozi u društvu podijeljene u dva modela: mistične (npr. bud...

suker

Profesionalni političari, tajkuni i...

Pišem jako dugo. U zadnjih desetak godina napisao sam najmanje 1000 tekstova, dakle 100 po godini. Minimalno. Na svome blogu, koji slavi 10 godina...

optimism

Zemlja mržnje

Iako bi netko pomislio da je riječ o Bosni i Hercegovini, primarno je riječ o Hrvatskoj. BiH prolazi opet kroz gospodarski-politički pakao o kojem...

Bosna i Hercegovina, kamenčić u europskoj cipeli

?????????????????Puna su usta „europskog puta“ bosanskohercegovačkim političarima i raznoraznim međunarodnim ekspertima i diplomatima upletenima u neizvjesnu sudbinu ove zemlje. „Približavanje zemlje europskim integracijama“ jedna je od sintagmi koje se najradije i najčešće primjenjuju u ovdašnjem medijskom i društveno-političkom diskursu, istodobno, međutim, s mnogo neodređenosti, nesnalaženja, manjka sadržaja i dobre volje koji ju prate. Po trenutnom društvenom razvoju BiH je više na „latinoameričkom“ putu, putu koji vodi u stvaranje država-radnih logora kojima upravljaju desničarske vojno-tajkunske elite, uz blagoslov logorskih kapelana, a u kojima u nehumanim uvjetima rade čitave društvene klase, negoli na tobožnjem „europskom putu“.

Dakako da „europski put“ označava jednu od posljednjih šansi za stabilizaciju i opstanak BiH. BiH treba Europsku Uniju jer bi se bez njenog institucionalnog nadzora i posredovanja vrlo vjerojatno raspala. Osim djelovanja institucija koje svojim radom nadomještaju nepostojeći konsenzus i odluke potrebne za funkcioniranje države BiH, tu je i nezanemariva financijska pomoć: samo od 2007 do danas je EU pomogla BiH s više od 600 milijuna Eura. Iz perspektive BiH Europa izgleda kao jedina šansa za bolju budućnost. To mišljenje dakako ne dijele mnogi predstavnici političkih elita u BiH koji se plaše da će ih novi europski pravni okvir pomesti zbog njihovih tranzicijskih kriminalnih radnji.

Pitanje je, međutim, kako izgleda Bosna i Hercegovina iz perspektive Europe? Read more

Kad proroci utihnu

Mute

I među sobom i unutar sebe svjetske su religije prema njihovom odnosu prema svijetu i ulozi u društvu podijeljene u dva modela: mistične (npr. budizam) i proročke (židovstvo, kršćanstvo, islam). Prostore Bosne i Hercegovine zapala je specifična sudbina da na njima već stoljećima obitavaju sve tri najveće svjetske proročke religije, koje – ako je vjerovati statistikama – predstavljaju mjerodavni svjetonazor i životno uvjerenje za više od 95% stanovništva ove malene zemlje.

S obzirom na koncepciju uređenja društava i država u kojima su kroz povijest djelovale, ove tri proročke religije se razlikuju u mnogim pitanjima, ali svima trima im je po definiciji zajedničko uporno pozivanje na socijalnu pravdu i na pozitivan odnos prema siromašnima, marginaliziranima, obespravljenima.

E ako je to sve tako, logično je pitanje: kako onda u državi u kojoj (najmanje) 95% stanovništva pripada religijama koje se po svojoj biti zalažu za socijalnu pravdu, ugrožene, siromašne, obespravljene…, ima toliko socijalne nepravde, toliko gladnih, siromašnih, obespravljenih na koje se nitko više i ne obazire? Još čudnije: kako je moguće da se u državi u kojoj preko 95% stanovništva pripada religijama koje su po definiciji proročke – tj. koje po definiciji ne smiju šutjeti na nepravdu nego ju prokazuju i raskrinkavaju – na prste mogu nabrojati ljudi koji se otvoreno i beskompromisno suprotstavljaju boguvapijućim socijalnim nepravdama (i da budemo pošteni, dosta ovih hrabrih ljudi i ne pripada u onih 95% stanovnika pripadnika proročkih religija)? Read more

Profesionalni političari, tajkuni i nogometaš

suker

Pišem jako dugo. U zadnjih desetak godina napisao sam najmanje 1000 tekstova, dakle 100 po godini. Minimalno. Na svome blogu, koji slavi 10 godina za koji mjesec, napisao sam 850 tekstova. Kako sam očito naivna i nesposobna budala, za nijedan tekst nisam dobio ni kune. Nisam ja jedini. Internet je omogućio mnogima da bude poput mene. Nabrijani i naivni, ispisali su plahte i plahte teksta. Nekada sam više pisao tako da sam, pomalo sebično, izbacivao što je meni došle na pamet. Zadnjih tri godine, uglavnom, kako sam shvatio većina mojih tekstova je produkt razgovara s mojim prijateljima. Sasvim moguće da je to bilo tako i prije, samo ja nisam to shvaćao. Odnosno, vrlo vjerojatno kako sam bio mlađi, sam sebe sam puno ozbiljno shvaćao. Istina, sad sa skromnih 29 godina mi se čini da sam puno manje zreliji, puno manje pametniji nego s 19. Nisam bio loš s 19. U danim okolnostima, sad bi sebe potapšao po ramenu i rekao si “dobro si to preživio”. Jedino bi šamarao sebe sa 14 i s 15 i objasnio si neke stvari. Ali svako doba ima svoje plusove i minuseve. Jedino i dalje iskreno žalim što živim baš u ovome času. Mislim da je najgori, barem što se tiče Hrvatske. Jer nema nade. Read more

Zemlja mržnje

optimism

Iako bi netko pomislio da je riječ o Bosni i Hercegovini, primarno je riječ o Hrvatskoj. BiH prolazi opet kroz gospodarski-politički pakao o kojem se u HR-medijima šuti, jer bh-Hrvati su za medije u Hrvatskoj ostali Hrvati drugoga reda, a primjerice Hrvati iz Vojvodine su Hrvati trećeg reda (kojima četnički vojvoda i trenutni predsjednik Srbije Toma Grobar negira narodnost). U Hrvatskoj vlada jedno specifično ludilo. Ponosim se da sam cijeli život okružio ljudima koji su u nećem razlikovali od mene. Iako sam iz katoličke obitelji, odrastao u ekumenskom okruženju. Možda činjenica da su oko mene bili pravoslavci, muslimani, protestanti različitih fela mi je i odredila život, jer sam kao klinjo fra Milu Babića pitao samo jednu stvar; koja je crkva prava? Odgovor je bio zapanjujući, a da fra Mile ne bi upao u probleme, nećemo ga napisati.

Ono zašto je različitost u mojoj okolini funkcionirala, u ideološkom, u religijskom i inom smislu je bilo to da nitko nikome nije nametao svoje stavove. Ja nikada nisam nikome došao u životu i rekao; slušaj, ti moraš nešto tako napraviti. Doduše, tu je imala udjela moja pokojna baka po majci koja je odgajana u ustanovama RKC-a u tridentskom duhu. Svaki put kada je nekome nešto zapelo u životu, ta žena je digla telefon, nazvala dotičnu osobu i rastumačila joj situaciju i dala “savjet” kako dalje. Sam sebi sam obećao da to neću ljudima raditi. Baza II. vatikanskog koncila je Crkva koja kaže svoje mišljenje, ali ga silom ne nameće. Ono što mene fascinira, da cijeli moj život ljudi me sustavno zbog nečega napadaju. A nisam star, nezaposlen sam, nemam ništa od života, istina imam prijatelje i na tome vrlo zahvalan, da nema njih, tko zna što bilo sa mnom. Ali ovo je lud narod ako misli da je veći problem ako netko kaže da je car gol nego da je car gol. Read more

Etika „Zvjezdanih staza“ /1/

Ususret referendumu: rodna ideologija vs. ugnjetavanje manjina

STTNG517TheOutcast18_zps9b0f7431

„Zvjezdane staze“ su serija koja fascinira, nadahnjuje i zabavlja mnoge tijekom zadnja 4 desetljeća. Osim maštovitih nagađanja o budućnosti, „Zvjezdane staze“ na nejeftin način obrađuju mnoge zamršene etičke, socijalne, religijske, političke, kulturalne, i druge svakodnevne teme, pokazujući nam kako će današnji etički problemi i predmeti debata biti prisutni i u budućnosti, ma koliko god naš svijet bude više (ili čak manje) razvijen nego danas.

Cijelu seriju prožima određena filozofija nade, optimizma i odgovornosti prema svemu stvorenom, po čemu se na nekim točkama približava monoteističkim religijskim konceptima. Unatoč tome, a zbog toga što se Gene Roddenbery izjašnjavao kao agnostik i sekularni humanist, te zbog toga što se u seriji rijetko ili nikako spominju Bog, kršćanstvo ili druge religije, mnogi su seriju etiketirali kao antireligijsku. No, sam sadržaj serije ušutkuje sve prigovore. Naime, u „Zvjezdanim stazama“ se na uzvišen i jako dobar način obrađuju religijske teme, pa makar i bez mnogo njihova eksplicitnog spominjanja. Read more

Vrijeme neodgovornosti

bozo1

Hrvatska je mala zemlja koja se oduvijek nalazila na vjetrometini povijesnih zbivanja. Iako u blizini velikih europskih kulturnih cenatara, primjerice Rimu, Veneciji, Beču ili Budimpešti, nikada se nije mogla sasvim otrgnuti od okova provincijalizma. Hrvati i Hrvatska dali su značajne teologe, kao što su Matthias Flacius Illyricus ili u suvremeno doba Miroslav Volf, ali oni nikada nisu pripadali većinskoj Katoličkoj crkvi, nego su bili protestanti, prvi luteran, drugi pentekostolac, koji je i episkopalac. Katolički teolozi kao što su Tomislav J. Šagi-Bunić, Josip Turčinović ili Vjekoslav Bajsić, koji su imali stvarnog utjecaja na hrvatsko društvo u drugoj polovici 20. stoljeća i koji su bili utjecajniji od svakoga kardinala, nadbiskupa ili kanonika, oni se sustavno brišu i ne spominju se. Prepušteni su da budu prokazivani kao nekakvi otpadnici od službene linije. Prije će ih se sjetiti ljudi kao što su npr. Ivan Padjen, nego službena hijerarhija.

Ako uzmemo da je Šagi-Bunić proveo život davajući se za II. vatikanski koncil u smislu toga da se shvati da otajstvo Kristova mističnog tijela i Narod Božji su jedno, tj. Crkva, tj. zajednica ljubavi u kojoj ima mjesta za svakoga, bez obzira na sve, jer Bog, sam u sebi ljubi sebe, a ujedno ljubi svoje Tijelo, koje je Crkva, koje je pak Narod Božji. Ta ljubav ne poznaje granice i ne poznaje narode, poznaje samo čovjeka. Danas će se naći onih na službenoj liniji Kaptola koji će sumnjati u Šagijevo hrvatstvo, a vrlo vjerojatno nije bilo čovjeka u to doba koji je svim srcem svojim izgarao za svoj narod i za svoju domovinu, kao Šagi-Bunić. Ono što je Šagi-Bunić shvaćao, bolje od ostalih, a to je da iz ljubavi izlazi kritičnost, prema sebi, prema svojima, prema svome narodu, bilo onome hrvatskom, bilo onome Narodu Božjem. Što je najbolje, kardinal Kuharić je shvaćao da mu takvi ljudi trebaju. Danas, ljudi kao Šagi-Bunić, Turčinović ili Bajsić, među svećenstvom, ne postoje ni u jednoj nadbiskupiji ili biskupiji hrvatskog govornog područja, od Gradišća pa do Boke. Read more

Prekretnica

croatia-16-1(Slika: Jean-Claude Coutausse, Osijek 1991. )

Problem ove države i ove zemlje, a posredno onda i ovoga naroda koji živi i izvan ove zemlje, postao je to da su Hrvati generalno nesretni narod. Kako nazvati Zorana Milanovića nego jednom velikom nesrećom. Najveća nesreća s njime to da uopće ne shvaća kakvo zlo čini. On ne samo da je uvjeren, nego ovdje mora ići posuđenica iz srpskoga jezika, on je doslovce ubeđen da dobro radi. Kao kakvo zlo razmaženo derište, on i njegovi trabanti zaveli su zemlju u crno. Koliko sam puta napisao nešto slično u protekle dvije godine. Dosadilo mi je pisati ove riječi, ali one se jednostavno moraju pisati. Hrvatska i Hrvati, u duhovnom, u socijalnom i u etičkom smislu su trenutno bolestan narod. Dijagnoza se zna, ali pravo pitanje je, kada će konačno početi terapija?

Jeftina demagogija profila don Ivan Grubišić ovdje jednostavno ne prolazi. Koliko je šteta taj samoljubivi pop napravio. Star je i neka se goni u vražju mater. Mi se nalazimo na prijelomnom razdoblju za jedan narod i jednu državu, vrlo jednostavno ili ćemo se izvući iz močvare ili ćemo potonuti u tuđa i vlastita govna i neće nas biti. Ako Njemačka od 80 milijuna stanovnika funkcionira ili Poljska od 40 milijuna, onda 20 ili 10 puta manja Hrvatska jednostavno mora profunkcionirati. Valjda je sada već svima došlo do mozga da Marx je izvanredan bio po pitanju analize (rješenja mu pak nisu funkcionalna), dakle ekonomija je središte suvremenog života. Ako se pobliže i kvalitetno čita Novi zavjet i gleda socijalna slika Palestine prvog stoljeća, to je bio dozlaboga osiromašen narod, narod koji nije mogao raditi, narod kojeg je rimska uprava u liku milanovićevsko-linićevskog Pilata crpila s porezima, prirezima, narod koji je bio doslovce gladan. Oko 40 godina poslije Isusove smrti na križu, taj narod je bio uništen na svojoj postojbini i raseljen. Rimljani su 70. dokrajčili Židove. Nas čeka ista sudbina ako se ne trgnemo. Neće nas biti. Read more

Kršćanska civilizacija 1700 godina poslije Edikta

Većina mojih prijatelja su zapravo ateisti, agnostici ili su totalno rezignirani po pitanju boga/Boga. Poznajem relativno dosta muslimana. Čak imam i prijatelja vjernika-kršćana, bilo bi čudno da nemam. Doduše, sasvim iskreno, sa svim svojim manama, nedostacima, krivim procjenama, čak i različitim križarskim pohodima, različitim oblicima Inkvizicije, od one Rimske pa do najgore Španjolske, s protestantskim paljenjem “vještica, sa često zatvorenim kršćanskim ustima kada je trebalo vikati da se svijet drma, smatrao sam, smatram i nešto mi se čini da ću smatrati, kršćanstvo je najbolja religija, kršćanstvo pruža najbolje civilizacijske osnove za bilo kakav razvoj. Za Krista, pod time mislim za Krista u svakodnevnom životu, u društvenoj stvarnosti se treba boriti, treba se zalagati. Jer Krist je rekao: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8,12) Read more

Mit o rođendanu Francuske revolucije

destruccion-de-la-bastilla

Današnji datum 14. srpnja ostao je upamćen u svjetskoj povijesti kao dan početka Francuske revolucije, odnosno kao dan pada tvrđave Bastille. Rušenje zidova Bastille, po svojoj simboličnosti i važnosti često uspoređivano s rušenjem Berlinskog zida, u kolektivnom povijesnom pamćenju predstavlja rušenje starog tiranskog, monarhističko-teokratskog poretka i uspostavljanje novog, građanskog, demokratskog poretka. Kolektivno povijesno pamćenje sklono je ovakvim površnim generalizacijama. A sklono je i stvaranju mitova koji izmišljanjem ili izabiranjem i prenaglašavanjem pojedinih događaja kreiraju popularno, pojednostavljeno viđenje povijesti kakvu ljudi žele vidjeti. Upravo povod pisanja ovog teksta je slabo poznavanje, mitologiziranje, nekritičko hvaljenje ili kuđenje onoga što se dešavalo za vrijeme Francuske revolucije, na kakvo sam nailazio i kod dobrog broja intelektualaca s kojima sam razgovarao ili čija sam predavanja slušao. Sve to me navelo na istragu i preispitivanje glavnih događaja i općeprihvaćenih činjenica Francuske revolucije.

Dodatni poticaj za bavljenje Francuskom revolucijom pronašao sam i u prošlomjesečnim revolucionarnim (odnosno bebolucionarnim) događanjima u BiH, koja se ipak nisu završio padom postojećeg tiranskog kvazidemokratskog režima, ali su ipak probudila nadu da u građanima BiH ipak još uvijek postoji neka svijest, duh otpora aktualnom jedva snošljivom stanju nepravde i lopovluka u ovoj državi. Read more

Crkva, Bog, dijalog i mirotvorstvo

Umro je neki dan splitski konventualac fra Špiro Marasović. Pripadao je onoj skupini postkoncilskih teologa koji su vodili dijalog s komunistima, odnosno ateistima. Naslov jednog od doktorata glasio je: Mogućnost Crkve u teoriji samoupravnog socijalizma. Čitam uvrede na Internetu koje lete iz tabora LGBT jurišnika i pridodane ženskadije nasuprot nabrijanim katolikinjama i katolicima, zajedno s pridodanom četom homofoba koja je jednako ateistička kao LGBT jurišnici, svi samo uživaju u prilici da spominju majku i psa suprotnoj strani. Naravno, ima onih koji su, kao, racionalni, ali sve je to tuga, čemer i jad. Jedno od blaženstava koje Isus spominje i koje ja vrlo često citiram ljudima je ono iz Mt 9,5, a glasi: Blaženi su mirotvorci: oni će se sinovima Božjim zvati! Nekako mi se čini da su svi u ovome sukobu to previdjeli. Jer čisto sumnjam da će neki hrvatski svećenik napisati disertaciju imena Mogućnost Crkve u LGBT teorijama. Read more

Sharing Buttons by Linksku